Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-191/03 (J. P.)
Odluka donesena 29. 09. 2004.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-191/03
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 09. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 29. septembra 2004. godine, u predmetu broj AP-191/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. P., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-225/02 od 29. aprila 2003. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. J. P. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Milića, podnijela je 13. juna 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-225/02 od 29. aprila 2003. godine. Apelantica je takođe podnijela zahtijev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporenog rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, do donošenja odluke o apelaciji. Ustavni sud je donio odluku, broj AP-191/03 od 26. septembra 2003. godine, kojom je odbio zahtjev za donošenje privremene mjere, kao neosnovan.
2. Osnovni sud u Vlasenici je, po tužbi apelantice protiv Dioničarskog društva «Boksit» Milići, radi utvrđivanja nezakonitosti i poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, donio presudu, broj P
1-6/00 od 15. septembra 2000. godine, kojim su poništeni rješenje direktora, broj IA-MK-691/99 od 28. oktobra 1999. godine i odluka Upravnog odbora tuženog, kojom je potvrđeno rješenje o prestanku radnog odnosa, broj UO-XIII-9-7-8/99 od 17. decembra 1999. godine. Tuženi je obavezan po navedenoj presudi da apelanticu rasporedi na poslove personalnog referenta u pravnoj službi i isplati 3 tijoj plate i ostale naknade kao da je radila, počev od 31. januara 2000. godine, pa do dana početka rada, te da joj plati troškove postupka, sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude. Ujedno je apelanticin zahtjev za poništenje rješenja o čekanju posla, broj IA-MK-691/99 od 30. marta 1999. godine, odbačen kao neblagovremen.
3. Rješavajući po žalbi tuženog i apelantice protiv presude Osnovnog suda u Vlasenici, broj P1-6/
00 od 15. septembra 2000. godine, Okružni sud u Srpskom Sarajevu je 16. avgusta 2001. godine donio presudu, broj Gž-447/00, kojom je žalbe odbio kao neosnovane i prvostepenu presudu potvrdio.
4. Vrhovni sud Republike Srpske je, odlučujući o reviziji tuženog protiv presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj Gž-447/00 od 16. avgusta 2001. godine, donio rješenje, broj Rev-225/02 od 29. aprila 2003. godine, kojim se revizija uvažava, a obje nižestepene presude se ukidaju u utvrđujućem dijelu i predmet u tom dijelu vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
5. U apelaciji, kao i u dopuni apelacije od 6. novembra 2003. godine, apelantica navodi da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda ugroženo njeno pravo na život, ličnu slobodu i sigurnost, pravo na obrazovanje i pravo na pravično suđenje.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
14. apelacija je preuranjena;». 3 ti
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijati samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-225/02 od 29. aprila 2003. godine, revizija je uvažena i obje nižestepene presude su ukinute u utvrđujućem dijelu, te je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Osnovni sud u Vlasenici, imajući u vidu upute Vrhovog suda, obavezan je u ponovnom postupku utvrditi sve pravno relevantne činjenice i donijeti novu odluku. Dakle, rješenjem Vrhovnog suda nije okončan postupak.
9. Shodno tome, imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić