Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-193/03 (Samostalna zanatska auto servisna radiona «AUTOSERVIS» vl. Z. I.)

Odluka donesena 29. 09. 2004.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-193/03

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 09. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 29. septembra 2004. godine u predmetu broj AP-193/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samostalne zanatske auto servisne radione «AUTOSERVIS» vl. Z. I., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Pž-320/00 od 4. aprila 2001. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-45/02 od 18. marta 2003. godine, presude Općinskog suda II Sarajevo, broj Mals-

153/99 od 29. avgusta 2000. godine i rješenja Općinskog suda II Sarajevo, broj Mals-153/99 od 30. oktobra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Samostalna zanatska auto servisna radiona «AUTOSERVIS» vl. Z. I., (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa N. H. iz Sarajeva, podnio je 23. juna 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-320/00 od 4. aprila 2001. godine, rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-45/02 od 18. marta 2003. godine, presude Općinskog suda II Sarajevo (udaljnjem tekstu: Općinski sud), broj Mals-153/99 od 29. avgusta 2000. godine i rješenja Općinskog suda, broj Mals-153/99 od 30. oktobra 2001. godine. Apelant je, 17. juna 2004. godine, samoinicijativno podnio dopunu apelacije. Nakon toga je od apelanta, u smislu člana 19. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, 21. jula 2003. godine, zatražena dopuna apelacije, jer nije sadržavala elemente iz člana 18. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda. Apelant je podnio dopunu apelacije 30. jula 2003. godine.

2. Općinski sud je donio presudu, broj Mals-153/99 od 29. avgusta 2000. godine, koja je potvrđena rješenjem Kantonalnog suda, broj PŽ-320/00 od 4. aprila 2001. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtijev tužitelja, te obavezao apelanta da tužitelju na ime duga isplati iznos od 792,00 KM,

3. Nakon toga apelant je Općinskom sudu podnio prijedlog za obnovu postupka, okončanog pravosnažnom presudom, broj Mals-153/99 od 29. avgusta 2000. godine. Općinski sud je donio rješenje, broj Mals-153/99 od 30. oktobra 2001. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-45/02 od 18. marta 2003. godine, kojim je apelantov prijedlog za obnovu postupka odbacio kao nedopušten.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: 4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

5. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluku Ustavnog suda, U 12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

6. Iz prakse organa Evropske konvencije slijedi da zahtjevi za ponavljenje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G . v. the Federal Republic of Germany, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35). Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Navedeni stav Ustavni je sud zauzeo u svojoj odluci o dopustivosti broj AP-49/03 od 17. marta 2004. godine.

7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju konačnu odluku predstavlja presuda Kantonalnog suda, broj Pž-320/00 od 4. aprila 2001. godine, obzirom da ta odluka predstavlja posljednje odlučenje kojim je meritorno rješeno o apelantovoj žalbi na prvostepenu presudu. Ovu presudu apelant je morao primiti prije 30. oktobra 2001. godine, kada je Općinski sud odlučio o njegovom zahtijevu za obnovu postupka. Apelacija Ustavnom sudu podnesena je 23. juna 2003. godine, iz čega proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok od 60 dana za podnošenje apelacije, koji je predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-193/03 (Samostalna zanatska auto servisna… | Sudska praksa | Aktio