Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-978/04 (N.M.)
Odluka donesena 30. 11. 2004.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-978/04
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
30. 11. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 30. novembra 2004. godine, u predmetu broj AP -978/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev N. M., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. N. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Vlasenice, koga zastupa Krstan Simić, advokat iz Banja Luke, podnio je, 9. novembra 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-75/04 od 24. augusta 2004. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu. Osnovni sud) broj K-144/02 od 18. novembra 2002. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, koji ne sadrži navode koja mjera se zahtijeva, niti obrazloženje.
2. Presudom Osnovnog suda, broj K-144/02 od 18. novembra 2002. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela izazivanja teške opšte opasnosti iz člana 390. stav 5. u vezi sa st. 1. i 3. Krivičnog zakona Republike Srpske i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.
3. Presudom Okružnog suda, broj Kž-75/04 od 24. augusta 2004. godine, navedena prvostepena presuda je preinačena u odluci o kazni, tako što je apelant je osuđen na kaznu zatvora od jedne godine.
4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ističe, da sudovi, koji su odlučivali u ovom predmetu, nisu potpuno i pravilno utvrdili činjenično 2___________________________________________________________________________stanje. Predložio je da Ustavni sud donese privremenu mjeru, međutim nije naveo kakvu privremenu mjeru predlaže, niti je obrazložio razloge zbog kojih traži donošenje privremene mjere.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
6. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
7. Ustavni sud primjećuje da apelant u apelaciji osim navoda u pogledu kršenja ustavnih prava, nije obrazložio razloge niti prezentirao dokaze zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava osporenim aktima, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere. 3___________________________________________________________________________
9. Apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere nije obrazložio niti je prezentirao dokaze koji bi mogli poslužiti Ustavnom sudu kao argument koji opravdava apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere. U apelaciji se ne navodi ni cilj privremene mjere, koji se želi postići, niti eventualna štetu koja bi mogla nastupiti, pa Ustavni sud smatra prijedlog apelanta za donošenje privremene mjere neosnovanim.
10. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić