Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-215/02 (Kućni savjet zgrade u Srpskoj ulici broj 77/79, B. L.)
Odluka donesena 22. 09. 2004.
- Zahtjev za preispitivanje - usvojen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-215/02
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
22. 09. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. David Feldman, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 21. i 22. septembra 2004. godine, u predmetu broj AP-215/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
RJEŠENJE
Usvaja se zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP-215/02 od 15. juna 2004. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) je na plenarnoj sjednici održanoj 21. jula 2004. godine, u povodu odlučivanja u predmetu broj U-128/03, apelanta Kućnog savjeta zgrade u Srpskoj ulici broj 77/79, Banja Luka, zaključio da se odloži odlučivanje u ovom predmetu i pokrenuo inicijativu za preispitivanje svojih ranijih odluka broj AP-215/02 od 15. juna 2004. godine i broj AP-217/02 od 17. maja 2004. godine, u kojima je isti apelant.
2. Odlukom, broj AP-215/02 od 15. juna 2004. godine, Ustavni sud je odlučio da odbaci kao nedopuštenu apelaciju apelanta Kućnog savjeta zgrade u Srpskoj ulici broj 77/79, Banja Luka, podnesenu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-1066/00 od 16. oktobra 2002. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
3. Ustavni sud je u odluci broj AP-215/02, od 15. juna 2004. godine, zaključio slijedeće: "U konkretnom slučaju, apelant nije učestvovao u prvostepenom upravnom postupku, koji je prethodio donošenju prvostepenog rješenja. Apelant je žalbu protiv ovog rješenja izjavio 28. augusta 2000. godine, a stranka koja je učestvovala u prvostepenom postupku JZU Dom zdravlja Banja Luka, primila je prvostepeno rješenje 15. maja 2000. godine. Rok za izjavljivanje žalbe je 15 dana od dana prijema rješenja. U smislu člana 230. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni list SFRJ", broj 47/86 i "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 3/92), koji je važio u vrijeme donošenja osporenog upravnog akta, stranka koja nije učestvovala u upravnom postupku, jer joj to nije omogućeno, može izjaviti žalbu protiv rješenja donesenog u tom postupku u roku dok teče rok za stranku koja je učestvovala u postupku. Proizilazi da je žalba apelanta neblagovremena, jer je apelant, koji ima položaj zainteresovane stranke i koji ima pravo da učestvuje u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti, ali mu za to nije bila data mogućnost, mogao protiv prvostepenog rješenja uložiti žalbu samo dok je rok tekao za stranku koja je stvarno učestvovala u postupku.
Prema tome, zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu, koji je apelant imao na raspolaganju, bila je žalba protiv prvostepenog rješenja. Međutim, apelant nije blagovremeno iskoristio ovaj pravni lijek, pa slijedi da za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu."
4. Ustavni sud je prilikom ispitivanja zahtjeva pošao od odredbe člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koja u svom relevantnom dijelu glasi:
"član 71.
"U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla odlučno uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, ta stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke.
[...] Sudija može, po vlastitoj inicijativi, podnijeti pismeno obrazložen zahtjev iz stava 1. ovog člana.
Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici.
[...]"
5. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranki, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od saznanja o tim činjenicama.
6. S obzirom da je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, donesena 15. juna 2004. godine, a zahtjev, u smislu zaključka sa plenarne sjednice Ustavnog suda, podnesen 21. jula 2004. godine, te polazeći od odredbe člana 71. stav 6. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojoj preispitivanje odluke Ustavnog suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev za preispitivanje osporene odluke dopustiv.
7. Ustavni sud ističe da prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, Ustavni sud mora imati na umu da su, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja odluka Ustavnog suda, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja. Odluka o dopustivosti zahtjeva, stoga ni na koji način ne prejudicira meritum zahtjeva.
8. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su, prima facie, činjenice koje su podnesene, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujuči uticaj.
9. Ustavni sud zapaža da od apelanta, kao zainteresirane strane, prvostepeni upravni organ nije pribavio mišljenje u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti za adaptaciju tavanskog prostora u zgradi u kojoj apelant zastupa interese stanara, a što je bio obavezan u smislu Zakona o nadziđivanju zgrada i pretvaranja zajedničkih prostorija u stanove u zgradama u društvenoj svojini ("Službeni list SRBiH", broj 32/87).
10. Apelant je izjavio žalbu na rješenje prvostepenog organa, koja je rješenjem drugostepenog organa odbačena kao neblagovremena, iz razloga što je apelant, koji ima položaj zainteresirane stranke i koji ima pravo da učestvuje u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti, magao protiv prvostepenog rješenja o urbanističkoj saglasnosti uložiti žalbu samo dok je taj rok tekao za bilo koju stranu koja je stvarno učestvovala u postupku. Vrhovni sud Republike Srpske je presudom odbio, kao neosnovanu, tužbu apelanta, podnesenu protiv drugostepenog rješenja.
11. Prema članu 230. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni list SFRJ», broj 47/86 i «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 3/92) koji je važio u vrijeme donošenja osporenog akta, stranka koja nije učestvovala u upravnom postupku, jer joj to nije omogućeno, može izjaviti žalbu protiv rješenja donesenog u tom postupku u roku dok teče rok za stranku koja je učestvovala u postupku.
12. Ustavni sud primjećuje da je nesporno da apelant nije obaviješten o donošenju rješenja o davanju urbanističke saglasnosti investitoru za adaptaciju tavanskog prostora, što je u osnovi i bio opravdan razlog zbog kojeg je propustio rok u kome je mogao uložiti žalbu.
13. Polazeći od navedenog, postavilo se pitanje kršenja prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno pravilnosti odluke Ustavnog suda čije se preispitivanje zahtijeva u ovom predmetu, pa je, u skladu sa članom 71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić