Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1011/04 (Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar)
Odluka donesena 30. 11. 2004.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o obligacionim odnosima · čl. 1087
- Poslovnik Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 78
Predmeti (1)
AP-1011/04
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
30. 11. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović na sjednici održanoj 30. novembra 2004. godine, u predmetu broj AP-1011/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojga zastupa Josip Muselimović, advokat iz Mostara, podnio je, 16. novembra 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-172/04 od 23. jula 2004. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio provođenje bilo kakvih procesnih radnji po rješenjima u izvršnim predmetima Općinskog suda u Mostaru br. Ip-1/04 i Ip-214/04.
2. Osporenom presudom Vrhovnog suda odbijena je revizija apelanta, izjavljena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Pž-154/02 od 15. decembra 2003. godine, kojom je odbijena kao neosnovana apelantova žalba protiv presude tadašnjeg Općinskog suda I Mostar broj Ps-
9/02 od 7. avgusta 2002. godine. Navedenom presudom Općinskog suda I Mostar, apelantu je naloženo da tužitelju - Croatia osiguranje d.d. Ljubuški, isplati iznos od 738.756,00 KM, te naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 59.700,00 KM. Presuda je donesna na temelju bankarske garancije broj 3050/00, koju je apelant izdao u korist tužitelja 22. avgusta 2000. godine.
3. U apelaciji se naglašava da su navedenom presudom Vrhovnog suda povrijeđena apelantova ustavna prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih ustavnih prava apelant vidi u tome što je Vrhovni sud navodno pogrešno protumačio pomenutu bankarsku garanciju, koju je apelant izdao u korist tuženog, ocijenivši da se u konkretnom slučaju radi o „neopozivoj i bezuslovnoj“ bankarskoj garanciji iz člana 1087. Zakona o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ», br. 29/78 i 39/85, te «Službeni list Republike BiH», br. 2/92, 13/93 i 13/94), a ne o uslovnoj ili akcesornoj bankarskoj garanciji iz člana 1083. Zakona o obligacionim odnosima, kako je to tvrdio apelant u postupku pred redovnim sudovima.
4. Osim toga, apelant je podnio zahtijev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio provođenje bilo kakvih procesnih radnji po rješenjima u izvršnim predmetima Općinskog suda u Mostaru br. Ip-1/04 i Ip-214/04. Apelant nije posebno obrazložio neotklonjive i štetne posljedice, koje bi u pogledu njega mogle nastupiti, ukoliko Ustavni sud ne usvoji predloženu privremenu mjeru.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
6. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtijeva za donošenje privremene mjere, različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane Vrhovnog suda, prilikom odlučivanja o izjavljenoj reviziji, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtijeva za izdavanje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. U konkretnom slučaju apelant nije naveo vrstu, obim ili intenzitet štete koja bi nastupila nastavkom izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetima br. Ip-1/04 i Ip-214/04. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud ne zna ni šta bi bio cilj privremene mjere, te da li je privremena mjera adekvatna ili proporcionalna cilju koji se želi postići. Osim toga, Ustavni sud naglašava da se u konkretnom slučaju apelant suočava sa izvršenjem, tj. naplatom predmetne bankarske garancije, na temelju pravosnažne sudske presude. Izvršenje pravosnažnih sudskih odluka je u skladu sa principom vladavine prava iz člana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine. Dakle, ukoliko naplatom predmetne bankarske garancije i nastupe štetne posljedice po apelanta, one će biti u skladu sa zakonitim ciljem, tj. provođenjem izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, što je u skladu sa pomenutim principom vladavine prava iz člana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
9. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić