Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6/02 (B. Š.)

Odluka donesena 19. 04. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik: Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 19. aprila 2004. godine, u predmetu broj AP-6/02 , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. Š., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-201/00 od 2. novembra 2001. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. B. Š. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, koga zastupa Milorad Đukić, advokat iz Banja Luke, podnio je 15. januara 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), a zatim dopunu apelacije 23. jula 2003. i 14. januara 2004. godine, protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-201/00 od 2. novembra 2001. godine.

2. Predmet spora, prema navodima iz rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, «je tužbeni zahtjev apelanta od 6. oktobra 1989. godine da mu tuženi «Krajina-osiguranje» d.d. Banja Luka naknadi štetu na putničkom automobilu nastalu prilikom saobraćajne nezgode 3. septembra 1989. godine u Banja Luci.»

Presudom Osnovnog suda u Banja Luci, broj P-644/99 od 13. jula 1999. godine, obavezan je tuženi da apelantu isplati na ime naknade štete dinarsku protivrijednost iznosa od 3.158,55 DEM sa kamatom i naknadom parničnih troškova.

3. Drugostepenom presudom Okružnog suda u Banja Luci, broj Gž-1382/99 od 27. aprila 2000. godine, djelimično je uvažena žalba tuženog i preinačeno rješenje o troškovima. U ostalom dijelu žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Protiv drugostepene presude obje parnične stranke su izjavile reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

5. Vrhovni sud je, odlučujući o revizijama parničnih stranaka, rješenjem broj Rev-2001/00 od 2. novembra 2001. godine, obje nižestepene presude ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak U pogledu revizije apelanta kojom se pobija samo odluka drugostepenog suda o parničnim troškovima u odbijajućem dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se taj dio presude ukine i vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje, Vrhovni sud je utvrdio da zbog ukidanja drugostepene presude postaje bespredmetna revizija apelanta kojom se pobija samo odluka o parničnim troškovima iz te presude.

6. Protiv rješenja Vrhovnog suda apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine «zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog bitne povrede postupka i zbog povrede Ustava Republike Srpske, Ustava Bosne i Hercegovine i imovinskih prava».

7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

14. apelacija je preuranjena;».

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijati samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Osnovnim sudom u Banja Luci.

10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6/02 (B. Š.) | Sudska praksa | Aktio