Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7/02 (M. G.)

Odluka donesena 19. 04. 2004.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 19. aprila 2004. godine, u predmetu broju AP- 7/02, , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. G., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kvlp-38/01 od 19.

novembra 2001. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini, broj Kž- 173/01 od 29. augusta 2001. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini, broj K-64/01 od 9. aprila 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

I Uvod

1. M.G. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zvornika, podnio je 16. januara 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kvlp-38/01 od 19. novembra 2001. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini, broj Kž-173/01 od 29. augusta 2001. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini, broj K- 64/01 od 9. aprila 2001. godine.

2. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;;».

3. Pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.

4. Ustavni sud je ustanovio da je u predmetnom postupku Vrhovni sud Republike Srpske, presudom broj Kvlp-38/01 od 19. novembra 2001. godine, odbio kao neosnovan zahtjev branioca apelanta za vanredno preispitivanje presude Osnovnog suda u Bijeljini, broj K-64/01 od 9. aprila 2001. godine i Okružnog suda u Bijeljini, broj Kž-173/01 od 29. augusta 2001. godine. Prema praksi Ustavnog suda, zahtjev za vanredno preispitivanje osporenih presuda ne može se smatrati efektivnim pravnim lijekom, pa odluka donesena u tom postupku se ne može uzeti kao konačna odluka.

5. Konačna odluka koja je u ovom predmetu, prema članu 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, relevantna za Ustavni sud je presuda Okružnog suda u Bijeljini, broj Kž-173/01 od 29. augusta 2001. godine.

Apelantu je 19. septembra 2001. godine uručena presuda Okružnog suda u Bijeljini, broj Kž-173/01 od 29. augusta 2001. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 16. januara 2002. godine, slijedi da je apelacija Ustavnom sudu podnosena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

6. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7/02 (M. G.) | Sudska praksa | Aktio