Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-294/04 (A. V., L. B., L. B. i T. M.)
Odluka donesena 19. 11. 2004.
- Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-294/04
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
19. 11. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 19. novembra 2004. godine, u predmetu broj AP-294/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
RJEŠENJE
Odbija se kao neosnovan zahtjev A. V., L. B., L. B. i T. M. za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP- 294/04 od 26. augusta 2004. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. A. V., L. B., L. B. i T. M. (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Sarajeva, podnijeli su, 8. septembra 2004. godine, zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) broj AP-294/04 od 26. augusta 2004. godine.
2. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti, broj AP-294/04 od 26. augusta 2004. godine, odlučio da odbaci apelaciju apelanata, podnesenu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-201/02 od 16. decembra 2003. godine, jer je postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom za ljudska prava), sa identičnim zahtjevom, pokrenut prije nego što je apelacija upućena Ustavnom sud Bosne i Hercegovine.
3. Apelanti su, u zahtjevu za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda, potvrdili da se njihov predmet nalazi kod Doma za ljudska prava od 28. februara 2000. godine, ali ne sa identičnim zahtjevom, navodeći: «jer je predmet broj AP-294/04 samo jedan od mnogih dokaza da se protiv naše porodice od 1996. godine vrši velika diskriminacija». Apelanti u svom zahtjevu dalje navode: «mi smo pokrenuvšu postupak pred Domom za ljudska prava željeli da se ova mučenja zaustave ili ublaže, ali se nismo mogli žaliti na rješenje u predmetu AP-294/04, jer je rješenje Kantonalnog suda pisano 22. decembra 2001. godine, prošlo kroz protokol suda 23. januara 2002. godine, a nama uručeno 5. februara 2002. godine, dok je prijava Domu podenesa 28. februara 2000. godine».
4. U zahtjevu za preispitivanje, apelanti na kraju traže od Ustavnog suda «da preinači predmetnu odluku kako bi se predmet P-556/96, vratio na ponovni sudski postupak sa pravom na pravično suđenje, i da bi oni počeli koristiti svoju imovinu zagarantovanu Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.»
5. Ustavni sud je prilikom razmatranja predmetnog zahtjeva pošao od odredbi člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koji u svom relevantnom dijelu glasi:
«U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla odlučno uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, ta stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev za preispitivanje te odluke.
U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti predviđeni u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda.
[...] Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje proslijeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici.
[...]»
6. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle bitno uticati na ishod spora i koje, u vrijeme donošenja odluke, Ustavnom sudu nisu bile poznate i nisu razumno mogle biti poznate stranki, kao i da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtjeva.
7. Imajući u vidu da je odluka Ustavnog suda, koja je predmet zahtjeva, donesena 26. augusta 2004. godine, a zahtjev za preispitivanje podnesen 8. septembra 2004. godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnesen u roku iz člana 71. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
8. Odluke Ustavnog suda, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, su konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja. Odluka o dopustivosti zahtjeva, stoga ni na koji način ne prejudicira meritum zahtjeva.
9. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su, prima facie, činjenice koje su navedene u zahtjevu, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujuči uticaj na ishod spora pred Ustavnim sudom. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice, na kojima se zasniva zahtjev za preispitivanje, mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj, one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. Ustavni sud smatra da zahtjev za preispitivanje, sam po sebi, nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle, po svojoj prirodi, imati odlučujući uticaj
10. Ustavni sud je u postupku donošenja odluke čije se preispitivanje traži, izvršio uvid u spis Doma za ljudska prava u predmetu broj CH/00/4204, i nesporno utvrdio da taj predmet apelanata ima isti činjenični i pravni osnov kao i apelacija kod Ustavnog suda broj AP-294/04. Aplikacija Domu za ljudska prava je detaljnija i sadrži više činjenica u vezi mnogobrojnih sudskih postupaka koje su apelanti vodili od 1996. godine, a i sami apelanti su u svojoj apelaciji Ustavnom sudu naveli da «opširno o ugrožavanju naših osnovnih ljudskih prava možete naći u predmetu CH/00/4204 koji se nalazi u postupku pred Domom za ljudska prava». Apelanti pogrešno tumače da se nisu mogli, Domu za ljudska prava, žaliti na rješenje koje je predmet apelacije broj AP-294/04, jer kako navode u zahtjevu za preispitivanje »nismo se mogli žaliti na rješenje u predmetu AP- 294/04, jer je rješenje Kantonalnog suda pisano 22. decembra 2001. godine, prošlo kroz protokol suda 23. januara 2002. godine, a nama uručeno 5. februara 2002. godine, dok je prijava Domu za ljudska prava podenesa 28. februara 2000. godine». Međutim, postupak pred Domom za ljudska prava je pokrenut prije nego što je podnesena apelacija Ustavnom sudu i još uvijek se vodi i apelanti su imali obavezu da obavjeste Dom za ljudska prava o svim promjenama u njihovom predmetu broj CH/00/4204, a ne da podnesu apelaciju Ustavnom sudu u odnosu na odluke redovnih sudova, koje su donesene nakon što je pokrenut postupak pred Domom za ljudska prava.
11. Razmatrajući suštinu i utemeljenost konkretnog zahtjeva, Ustavni sud zaključuje da se zahtjev temelji i poziva na činjenice i dokaze koji su već razmatrani prilikom donošenja osporene odluke i koje je Ustavni sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja o dopustivosti predmetne apelacije, kao i da je dao odgovarajuće razloge za svoju odluku.
12. Na temelju navedenog proizilazi da apelanti, u prilog utemeljenosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, nisu dostavili dokaze koji bi bili osnov za zaključak da su se u ovom slučaju stekli svi pravno valjani uvjeti predviđeni članom 71. Poslovnika Ustvnog suda, za drugačiju odluku o dopustivosti predmeta. Ustavni sud, naprotiv, smatra da ni navodi iz zahtjeva, niti priloženi dokumenti, po svojoj prirodi, sadržini i svom značenju, ne predstavljaju dovoljan pravni osnov za drugačiju odluku Ustavnog suda o dopustivosti ovog predmeta, odnosno za usvajanje predmetnog zahtjeva.
13. Polazeći od navedenog, na prijedlog Malog vijeća Ustavnog suda, u skladu sa članom
71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić