Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-65/03 (A. R.)
Odluka donesena 25. 03. 2004.
- Građanski postupak
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-65/03
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
25. 03. 2004.
Tekst odluke
Malo vijeće Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 25. marta 2004. godine, u predmetu broj, AP-65/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev A. R., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. A. R. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Donjeg Brezika, Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine, podnijela je 4. marta 2003. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj, Gž - 11/03 od 3. februara 2003. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosnei Hercegovine broj, P-
501/00-I od 27. novembra 2002. godine. Apelantica je, takođe, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud u cjelosti obustavio izvršenje presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj, Gž - 11/03 od 3. februara 2003. godine.
2. Činjenice predmeta, bitne za dopustivost predmeta i privremenu mjeru, a koje proizilaze iz izjava podnosioca apelacije i dokumenata dostavljenih sudu, mogu se sumirati kako slijedi:
3. Tužbom protiv apelanta, tužiteljica Ivana Ćurčić je tražila da se utvrdi da je po osnovu održaja stekla pravo vlasništva na zemljištu označenom kao k. č. 559/95 oranica «Maksimovača» površine 525 m2 upisanu u Z k .uložak 743 K.O Brezik. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta broj P-
501/00-I od 27. novembra 2002. godine. je utvrđeno da je apelantica dužna priznati i dozvoliti da se parcela označena kao k.č.559/95 upiše u novi Zk. uložak iste K.O na ime tužiteljice.
4. Sud je, ispitujući sve činjenice i dokaze, utvrdio da su ispunjeni svi uslovi za sticanje prava vlasništva održajem. Kao pravni osnov za svoju odluku sud je naveo odredbe člana 20.stav 1., člana 21., te člana 28. stav 2. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima.(«Službeni list SFRJ», broj 6/80),koji je preuzet u smislu člana 12.Ustavnog zakona za provođenje Ustava Republike Srpske («Službeni glasnik RS», broj 21/92). Sud je takođe utvrdio da je prednik tužiteljice, Živan Ćurčić bio upisan kao posjednik spornih parcela, da je vršio faktičku vlast na spornim nekretninama i da je stanovao sa svojom porodicom u kući koju je podigao na tom zemljištu. Utvrđeno je, takođe, da su sporne nekretnine podobne da budu predmet sticanja prava svojine održajem, jer se ne radi o društvenom vlasništvu.
5. Među strankama uopšte nije sporno da je suprug tužiteljice, Živan Ćurčić stupio u posjed spornog zemljišta još 1966.godine, da je to zemljište, istina bez pismeno sačinjenog kupoprodajnog ugovora, kupio od apelantice i da je poslije na njemu sagradio kuću. Prvu tužbu protiv posjednika, apelantica je pokrenula još 23. maja 1977 godine radi utvrđivanja prava vlasništva i predaje u posjed spornih parcela. Sud je tužbu odbio, a presuda, kojom je odlučeno o zahtjevu apelanta, je postala pravosnažna. Apelantica je, u dužem vremenskom periodu, vodila više sporova vezanih za predmetno zemljište i redovno je odbijana od strane sudskih organa.
6. Rješavajući po žalbi apelantice na presudu broj P-501/00-1. od 27.novembra 2002 godine, Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine je odbio žalbu i, presudom broj Gž-11/03 od 3.februara 2003. godine, prvostepenu presudu potvrdio
7. Apelantica se žali da su joj navedenim presudama povrijeđena prava iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:Evropska konvencija), člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u principu, osporava da se radi o sticanju prava na vlasništvo održajem, da ona nije nikad bila saglasna sa tim i traži da Ustavni sud pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Apelantica, nadalje, traži da se, donošenjem privremene mjere, u cjelosti obustavi izvršenje pobijanih odluka.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
9. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
10. Ipak, prije nego se upusti u samo raspravljenja o osnovanosti zahtjeva za privremenom mjerom, potrebno je da se utvrdi dopustivost predmeta, kao preduslov za meritorno raspravljanje privremene mjere.
11. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj, Gž-11/03 od 3. februara 2003. godine protiv koje nema drugih efikasnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporenu presudu sud je donio 3. februara 2003. godine,( iz datuma donošenja presude može se utvrditi da nije bilo neophodno tražiti dostavnicu o uručenju), a apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine 4. marta 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
12. Apelantica, međutim, osim svojih tvrdnji, nije prezentirala dokaze da bi zbog izvršenja pobijanih odluka, mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice. Šta više, apelantica ne navodi cilj koji se želi postići niti precizira koja bi šteta nastala u slučaju izvršenja presude Apelacionog suda u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.
13. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
14. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o meritumu predmetnog slučaja.
16. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić