Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-297/04 (H.B.)

Odluka donesena 26. 08. 2004.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-297/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 08. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. augusta 2004. godine , u predmetu broj AP-297/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. B., iz Tuzle, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-377/03 od 20. januara 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. H. B., (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, zastupan po Tomislavu Ljubiću advokatu iz Tuzle, podnio je 12. marta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-377/03 od 20. januara 2004. godine.

2. U konkretnom slučaju spor se odnosio na tužbu i protivtužbu radi utvrđivanja valjanosti odnosno nevaljanosti ugovora o zamjeni stanova. Predmetnom tužbom, K. A. i K. A. (u daljnjem tekstu: tužitelji) tražili su da se utvrdi da je ništavan ugovor o zamjeni stanova koji su oni zaključili sa apelantom. U toku postupka, apelant je podnio protivtužbu protiv tužitelja, tražeći da sud utvrdi da je predmetni ugovor o zamjeni stanova zakonit i zaključen na dobrovoljnoj osnovi.

3. Općinski sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) donio je presudu, broj P- 444/01 od 18. novembra 2002. godine, kojom je usvojio apelantov protivtužbeni zahtijev, dok je tužitelje odbio sa njihovim tužbenim zahtijevom.

4. Nakon žalbe, Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donio je presudu, broj Gž-155/03 od 27. maja 2003. godine, kojom je preinačino prvostepenu presudu Općinskog suda, tako što je odbio apelantov protivtužbeni zahtijev, dok je usvojio tužbeni zahtijev tužitelja.

5. Apelant je izjavio reviziju na presudu Kantonalnog suda. Vrhovni sud je donio rješenje, broj Rev-377/03 od 20. januara 2004. godine, kojim je reviziju odbacio kao nedopuštenu iz razloga što ni u tužbi, a ni u protivtužbi nije naznačena vrijednost spora.

6. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu na rješenje Vrhovnog suda kojim je njegova revizija odbačena kao nedopuštena.

7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

8. Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

9. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju revizija odbačena kao nedopuštena iz razloga što nije označena vrijednost spora ni u tužbenom, a ni u protivtužbenom zahtijevu. Apelant je izjavio reviziju na presudu Kantonalnog suda 24. juna 2003. godine u vrijeme kada je bio na snazi raniji Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 42/98 i 3/99). Na osnovu člana 364. stav 3. citiranog Zakona bilo je propisano da revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtijev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora koji je tužitelj naveo u tužbi ne prelazi 15.000 konvertibilnih maraka. Vrhovni sud je donio odluku o predmetnoj reviziji u vrijeme kada je bio na snazi novi Zakon o parničnom postupku, koji je stupio na pravnu snagu 5. novembra 2003. godine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03). Članom 456. stav 1. i 2. sada važećeg Zakona o parničnom postupku propisano je da ukoliko je prije stupanja na snagu novog Zakona bila donesena prvostepena odluka, dalji postupak provešće se porema dosadašnjim propisima. Dakle, u konkretnom slučaju Vrhovni sud je primjenio odredbe člana 364. stav 3. ranijeg Zakona o parničnom postupku, te predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu iz formalnih razloga ne upuštajući se u meritum spora.

10. Ustavni sud primjećuje da je apelant u predmetnom postupku bio tuženi, te slijedom toga nije ni mogao označiti vrijednost spora. Međutim, u takvoj situaciji apelant nije trebao izjavljivati reviziju, jer je bilo očigledno da će ista biti odbačena zbog neispunjavanja formalnih zahtijeva. Umjesto revizije apelant je mogao podnijeti apelaciju Ustavnom sudu, na presudu Kantonalnog suda broj Gž-155/03 od 27. maja 2003. godine, ukoliko je smatrao da su tom odlukom povrijeđena njegova ustavna prava. Osim toga, apelant je mogao u protivtužbenom zahtijevu naznačiti vrijednost spora i tako sebi osigurati mogućnost za izjavljivanje revizije.

11. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud kao konačnu odluku ne može smatrati rješenje Vrhovnog suda, broj Rev-377/03 od 20. januara 2004. godine, zbog toga što je istim odbačena kao nedopuštena apelantova revizija zbog neispunjavanja formalnih zahtjeva.

12. Ustavni sud smatra da je konačna odluka, u ovom postupku, presuda Kantonalnog suda broj Gž-155/03 od 27. maja 2003. godine, jer je to posljednja odluka kojom je meritorno odlučeno o apelantovoj žalbi, međutim da bi se ista mogla ispitati prvo se mora riješiti pitanje njene blagovremenosti.

13. Apelant je presudu Kantonalnog suda broj Gž-155/03 od 27. maja 2003. godine, morao primiti najkasnije 24. juna 2003. godine, jer je to datum kad je podnesena revizija. Kako je apelacija u Ustavnom sudu primljena tek 12. marta 2004. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda broj Gž-155/03 od 27. maja 2003. godine.

14. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-297/04 (H.B.) | Sudska praksa | Aktio