Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-78/04 (D. K.)

Odluka donesena 23. 07. 2004.

  • Krivični postupak
  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-78/04

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

23. 07. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 23. jula 2004. godine, u predmetu broj AP-78/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan, zahtjev D. K. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. D. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Dvorova, opština Bijeljina, kojeg zastupa Janko Ž. Nikolić, advokat iz Zvornika, podnio je 12. januara 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Kž-82/03 od 13. novembra 2003. godine, i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem takstu: Osnovni sud), broj Kp-29/03 od 23. maja 2003. godine. Apelant je, 25. juna 2004. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje presude Apelacionog suda, broj Kž-82/03 od 13. novembra 2003. godine, i naložio da Osnovni sud u Bijeljini zastane sa postupkom izvršenja dok se ne donese konačna odluka po apelaciji.

2. Apelant je navedenom presudom Osnovnog suda oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, jer je u periodu od novembra 2000. godine do aprila 2002. godine, radeći kao službenik Filijale «Bobar osiguranje» u Luci Brčko u Brčkom, pribavio 43 «YU» saobraćajne dozvole sa ispunjenim sadržajem, kojima je protekao rok važenja, izvršio uklanjanje prvobitno unešenih podataka, pečata i potpisa službenog lica, a nakon toga unosio nove podatke o vozilu, vlasniku, te ovjeravao krivotvorenim pečatom, a potom, u ime lica koja su navedena kao novi vlasnici vozila, u policiji Brčko Distrkta Bosne i Hercegovine podnosio takve saobraćajne dozvole sa zahtjevima za registraciju vozila. Time je apelant počinio produženo krivično djelo navođenja na ovjeravanje neistinitog sadržaja iz člana 369. stav 1. Krivičnog zakona Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

3. Protiv navedene presude apelant i Javno tužilaštvo Brčko Distrikta Bosne i Hecegovine su uložili žalbe, po kojoj je Apelacioni sud donio presudu, broj Kž-82/03 od 13. novembra 2003. godine, kojom je odbio žalbu apelanta i njegovih branilaca, dok je usvojio žalbu Javnog tužilaštva Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i presudu Osnovnog suda preinačio u odluci o kazni, tako da je apelanta za isto djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci.

4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu. Apelant se žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant je posebnim podneskom tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru odgode izvršenja zatvorske kazne, dok se ne okonča postupak po apelaciji. U predmetnom zahtjevu apelant, između ostalog, navodi da su odbijene sve njegove molbe za odlaganje izdržavanja kazne i pored toga što je ljetna sezona radova u kojoj bi mogao da radi i izdržava porodicu, jer ima dvoje maloljetne djece. Apelant nije eksplicitno naveo koji su razlozi koji bi mogli opredjeliti Ustavni sud da donese privremenu mjeru, niti je obrazložio svoje navode u pogledu ovog zahtijeva.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

6. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

7. U konkretnom slučaju, uz zahtjev za donošenje privremene mjere odgode izvršenja kazne, apelant navodi da je u toku ljetna sezona radova u kojoj bi mogao da radi i izdržava porodicu, jer ima dvoje maloljetne djece, ali ne nudi ikakve dokaze koji idu u prilog te tvrdnje. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupaka imaju pravo da, u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

8. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

9. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-78/04 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio