Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-109/02 (M. i J. D.)
Odluka donesena 19. 04. 2004.
- Protek roka
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-109/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 19. aprila 2004. godine, u predmetu broj AP 109/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. i J. D., iz Novog Travnika, podnesena protiv presude Kantonalnog suda Travnik, broj Kž.256/01 od 18. decembra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. M. i J. D. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Novog Travnika, podnijeli su 17. juna 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Travnik, broj Kž.256/01 od 18. decembra 2001. godine.
2. Ustavni sud je 24. jula 2002. godine zatražio od Općinskog suda Novi Travnik da dostavi dokaz o uručenju drugostepene presude apelantu, sa ciljem utvrđivanja dopustivosti apelacije. Općinski sud Novi Travnik je, 29. jula 2002. godine, putem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnem tekstu: Ustavni sud), dostavio je dostavnicu o uručenju presude.
3. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način:
4. Prvostepenom presudom Općinskog suda Novi Travnik, broj K. 45/99 od 13. jula 2001. godine, apelanti su okrivljeni zbog izvršenja krivičnog djela iz člana 277. stav 1, a u vezi sa članom
23. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 43/98 - u daljnjem tekstu: Krivični zakon), tj. zbog teškog slučaja razbojništva i razbojničke krađe. Dodatno, apelant M.D. je osuđen zbog krivičnog djela iz člana 283. stav 1. Krivičnog zakona koji propisuje krivično djelo sitno krađe. Oba apelanta su osuđena na uvjetnu kaznu zatvora od dvije godine.
5. Općinsko javno tužilaštvo podnijelo je žalbu Kantonalnom sudu Travnik, koji je 18. decembra 2001. godine, svojom presudom KŽ-256/01, uvažio žalbu Općinskog javnog tužilaštva i preinačio prvostepenu presudu na taj način što je apelante, zbog krivičnog djela iz člana 277. stav 1, a u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona osudio na kaznu zatvora u trajanju od po tri godine. Apelant M. D. je zbog krivičnog djela iz člana 283. stav 1. Krivičnog zakona dodatno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca i primjenjujući član 46. stav 2. Zakona o krivičnom postupku, Vrhovni sud je apelanta M. D. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i jedan mjesec.
6. Protiv presude Vrhovnog suda apelant je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti. Ovaj postupak je prema stanju spisa još u toku.
7. Apelanti tvrde da su sudovi učinili povredu odredaba Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku, što je rezultiralo povredom člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
8. Prilikom ispitivanja dopustivosti, apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To, dalje, znači, a u skladu sa pravilom iscrpljivanja pravnih lijekova, da se od apelanata zahtijeva da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka o ulaganju pravnog lijeka mora zavisiti od volje apelanta (vidi odluku Ustavnog suda, U 12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).
10. U predmetnom slučaju apelanti su podnijeli apelaciju protiv presude Kantonalnog suda Travnik, kao odgovora na zadnji efektivan pravni lijek. Presuda je uručena apelantima 20. januara 2002. godine. Protiv drugostepene presude apelant je 17. juna 2002. podnio apelaciju Ustavnom sudu.
11. Kako je apelantu 20. januara 2002. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj KŽ-
256/01 od 18. decembra 2001. godine, a apelacija u Ustavnom sudu primljena 17. juna 2002. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije, predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
12. Činjenica da su apelanti informisali Ustavni sud da su po završetku postupka pred Kantonalnim sudom podnijeli zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu ne utiče na zaključak Ustavnog suda iz prethodne tačke. Naime, Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi zaključio da zahtjev za zaštitu zakonitosti, u principu, ne predstavlja efektivan pravni lijek, jer njegovo ulaganje leži u dispoziciji nadležnog tužioca, a ne apelanata. Samim tim, ulaganje ovog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana iz člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) 35; odluku po aplikaciji 27453/90 od 9. januara 1990. godine i rješenje Ustavnog suda, AP 73/02 od 25. jula 2003. godine).
13. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić