Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-343/04 (N.P.)
Odluka donesena 29. 09. 2004.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-343/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 09. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković i prof. dr Miodrag Simović, sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 29. septembra 2004. godine, u predmetu broj AP 343/04, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3, člana 16 stav 2 tačka 4 i člana 59 stav 2 tačka 1 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. P., podnesena protiv presude Osnovnog suda u Zvorniku broj K-216/00 od 3. septembra 2001. godine, zbog protoka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. N. P. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zvornika, podnio je 30. marta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-216/00 od 3. septembra 2001. godine.
2. Apelantu je presudom Osnovnog suda, broj K-216/00 od 3. septembra 2001. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kž-
288/01 od 31. decembra 2001. godine, izrečena uslovna osuda za izvršeno krivično djelo.
3. Osnovni sud je Rješenjem broj KV-1/03 od 28. aprila 2003. godine odbacio apelantov zahtjev da ponovi krivični postupak koji je završen pravosnažnom presudom tog suda od 3. septembra 2001. godine.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 tačka 4 Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16 stav 2 tačka 4 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od sljedećih slučajeva: (...)
4protekao rok za podnošenje apelacije».
5. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15 stavom 3 Poslovnika Ustavnog suda (vidi Rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine).
6. Ustavni sud primjećuje da je osporena presuda potvrđena presudom Okružnog suda od 31. decembra 2001. godine. Apelant je, zatim, podnio vanredni pravni lijek - zahtjev da se ponovi postupak, koji je Osnovni sud odbacio, u smislu člana 407 Zakona o krivičnom postupku («Službeni list SFRJ», br. 2/86, 74/87, 57/89 i 3/90 – koji je primjenjivan u konkretnom slučaju), jer činjenice i dokazi koje je apelant iznio u zahtjevu, očigledno, nisu bili podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje postupka.
7. S obzirom da je apelantov zahtjev da se ponovi postupak odbačen iz formalnih razloga, u smislu usvojene prakse Ustavnog suda, konačnu odluku u njegovom slučaju predstavlja presuda Okružnog suda broj Kž-288/01 od 31. decembra 2001. godine. Ustavni sud nije smatrao neophodnim da utvrdi tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, jer je svakako morala da bude dostavljena prije nego je odlučeno o njegovom zahtjevu da se ponovi postupak, odnosno prije nego što je donesena presuda Osnovnog suda od 28. aprila 2003. godine. S obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. marta 2004. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon protoka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
8. Imajući u vidu odredbe člana 16 stav 2 tačka 4 Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon protoka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić