Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-216/03 (S. M.)
Odluka donesena 25. 03. 2004.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-216/03
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
25. 03. 2004.
Tekst odluke
Malo vijeće Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 25. marta 2004. godine, u predmetu broj AP-216/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev S. M., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. S. M. (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po punomoćniku Š. A., advokatu iz Bihaća, podnio je 24. jula 2003. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vhovnog suda Fedearcije Bosne i Hercegovine, broj Rev-221/02 od 19. maja 2003. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž 435/01 od 26. novembra 2001. godine, i presude Općinskog suda u Bihaću, broj P-834/00 od 4. januara 2001. godine. Apelant je takođe, podneskom od 24. oktobra 2003. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje prvostepene presude Općinskog suda u Bihaću u predmetu broj I-
1457/02.
2. Prvostepenom presudom Općinskog suda u Bihaću, broj P-834/00 o 4. januara 2001. godine, naloženo je apelantu, kao tuženom u tom predmetu, da tužiteljici Jasmini Nuhagić isplati iznos od 52.825,50 konvertibilnih maraka, kao i da joj preda u posjed izvjesnu količinu građevinskog materijala, kako je specificirano u dispozitivu navedene presude. Protiv te presude apelant je uložio žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću koji je svojom presudom, broj Gž 435/01 od 26. novembra 2001. godine, odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepenu presudu. Nakon toga, apelant podnosi reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji svojom presudom, broj Rev-221/02 od 19. maja 2003. godine, podnesenu reviziju odbija. Potom apelant podnosi apelaciju Ustavnom sudu.
3. Apelant se žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru odlaganja izvršenja prvostepene presude Općinskog suda u Bihaću, dok se ne okonča postupak po apelaciji, smatrajući da bi njenim izvršenjem trpio nenadoknadivu štetu. Apelant nije iscrpnije obrazložio svoje navode u pogledu zahtijeva za donošenje privremene mjere.
4. Prije svega, Ustavni sud mora ispitati da li je predmetni slučaj dopustiv. S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je predmet osporavanja apelacijom presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-221/02 od 19. maja 2003. godine, presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž 435/01 od 26. novembra 2001. godine, i presuda Općinskog suda u Bihaću, broj P- 834/00 od 4. januara 2001. godine, protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporenu presudu Vrhovnog suda Fedearcije Bosne i Hercegovine apelant je primio 24. juna 2003. godine. Apelacija je zaprimljena u Ustavnom sudu 24. jula 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
5. Stoga, Ustavni sud zaključuje da, u skladu sa oredbama iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, predmetna apelacija ispunjava uslove iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
7. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
8. U konkretnom slučaju, apelant je kao razloge za donošenje predložene privremene mjere naveo da je izvršenje prvostepene presude dozvoljeno na nekretninama koje su nekoliko puta vrijednije od tražbine i pošto se ne može postići realna cijena za te nekretnine, za apelanta bi nastupila nenadoknadiva materijalna šteta. Međutim, apelant svoje tvrdnje o nepostizanju realane cijene nekretnina i nastupanju nenadoknadive štete ničim nije potkrijepio, niti ih je učinio bar vjerovatnim, a pogotovo ne izvjesnim ili sigurnim, nego se radi o sasvim paušalnim navodima. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potkrijepljeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud ne zna da li je privremena mjera adekvatna ili proporcionalna cilju koji se želi postići. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantove navode neosnovanim.
9. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
10. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o meritumu predmetnog slučaja.
12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić