Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-218/03 (R. S.)
Odluka donesena 19. 04. 2004.
- Protek roka
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-218/03
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 19. aprila 2004. godine, u predmetu broj AP-
218/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. S., podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj Kž-34/03 od 4. aprila 2003. godine i presude Osnovnog suda u Nevesinju, broj K-53/02 od 24. decembra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. R. S. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Nevesinja, koga zastupa B. S., advokat iz Podgorice podnio je, 22. jula 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj Kž-34/03 od 4. aprila 2003. godine i presude Osnovnog suda u Nevesinju, broj K-53/02 od 24. decembra 2002. godine.
2. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: ...
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
3. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant mora odlučivati o podnošenju pravnog lijeka, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Korištenje neefikasnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluku Ustavnog suda, U 15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine).
4. Apelant je, 10. maja 2003. godine, podnio prijedlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti republičkom tužiocu u Banjoj Luci. Međutim, zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može se smatrati efikasnim i adekvatnim pravnim lijekom, s obzirom da odluku o njegovom pokretanju donosi nadležni tužilac, a ne apelant. Dakle, podnošenjem zahtijeva za zaštitu zakonitosti ne prestaje računanje roka od od 60 dana propisanog članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, izuzev u slučaju da tužilac odluči da pokrene postupak za zaštitu zakonitosti (vidi odluku Ustavnog suda AP 125/02 od 26 septembra 2003. godine).
5. U konkretnom slučaju, republički tužilac je odbacio apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti. U vezi s tim, žalba na presudu Osnovnog suda u Nevesinju, broj K-53/02 od 24. decembra 2002. godine, predstavlja zadnji efektivni pravni lijek u ovom slučaju. Presudu Okružnog suda u Trebinju, broj Kž-34/03 od 4. aprila 2003. godine, apelant je dobio najkasnije 10. maja 2003. godine, kada je pisan prijedlog apelanta za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 22. jula 2003. godine.
6. Kako je apelantu najkasnije 10. maja 2003. godine uručena presuda Okružnog suda u Trebinju, broj Kž-34/03 od 4. aprila 2003. godine, a apelacija u Ustavnom sudu primljena 22. jula 2003. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Trebinju, broj Kž-34/03 od 4. aprila 2003. godine.
7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić