Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-364/04 (Ministarstvo unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona)
Odluka donesena 26. 08. 2004.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-364/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 08. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeći od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. augusta 2004. godine, u predmetu broj AP-364/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, podnesena protiv presude Općinskog suda u Zenici broj P-597/02 od 27. februara 2003.
godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-805/03 od 1.
avgusta 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Ministarstvo unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, (u daljnjem tekstu: apelant), zastupano po Kantonalnom pravobranilaštvu Zenica, podnijelo je 12. aprila 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-597/02 od 27. februara 2003. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-805/03 od 1. avgusta 2003. godine.
2. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
3. K. K. bio je zaposlen u Ministarstvu unutrašnjih poslova Zeničko-Dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: MUP ZE-DO Kantona) na radnom mjestu inspektora u Odjelu za organizirani kriminal-Sektor kriminalističke policije. Komesar Međunarodnih policijskih snaga za Bosnu i Hercegovinu je pismom od 11. marta 2003. godine obavijestio MUP ZE-DO Kantona, da se K. K. oduzimaju sva ovlaštenja za učešće u bilo kojem aspektu policijskog rada u Bosni i Hercegovini. Nakon toga, MUP ZE-DO Kantona donosi rješenje broj 08-04/1-2-34-4-1275-1/02 od 18. marta 2002. godine i rješenje broj 08-04/1-2-34-4-1275-3/02 od 2. aprila 2002. godine, kojim K. K. prestaje radni odnos zbog oduzimanja ovlaštenja za vršenje policijske dužnosti od strane Komesara Međunarodnih policijskih snaga za Bosnu i Hercegovinu.
4. K. K. je 26. aprila 2002. godine, Općinskom sudu podnio tužbu protiv apelanta, odnosno MUP-a ZE-DO Kantona. U tužbi se traži poništenje navedenih akata o prestanku radnog odnosa, kao i vraćanje K. K. u radni odnos, te isplata zaostalih plaća. Općinski sud je donio djelimičnu presudu, broj P-597/02 od 27. februara 2003. godine, kojom se kao nezakonita poništavaju rješenja o prestanku radnog odnosa, broj 08-04/1-2-34-4-1275-1/02 od 18. marta 2002. godine i broj 08-04/1-2-34-4-1275-3/02 od 2. aprila 2002. godine.
5. Nezadovoljan takvom presudom, apelant podnosi žalbu Kantonalnom sudu, koji je presudom, broj Gž-805/03 od 1. avgusta 2003. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanta, te potvrdio prvostepenu presudu Općinskog suda.
6. Apelant je, putem Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine 13. novembra 2003. godine podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), protiv navedenih presuda Općinskog i Kantonalnog suda. Vrhovni sud je donio rješenje, broj Gvl-74/03 od 5. februara 2004. godine, kojim je apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti odbačen kao nedopušten. U obrazloženju je navedeno da je apelant zahtjev za zaštitu zakonitosti podnio 13. novembra 2003. godine, dok je novi Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03) stupio na snagu 5. novembra 2003. godine. Novi Zakon o parničnom postupku u strukturi pravnih lijekova ne predviđa zahtjev za zaštitu zakonitosti kao pravni lijek, pa kako se protiv sudskih odluka mogu izjaviti samo oni pravni lijekovi koji su zakonom izričito predviđeni, slijedi da apelantov zahtijev za zaštitu zakonitosti nije dopušten, jer je podnesen nakon što je novi Zakon o parničnom postupku stupio na snagu.
7. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu.
8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
9. Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
10. U konkretnom slučaju apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti je iz formalnih razloga odbačen kao nedopušten, jer je isti podnesen devet dana nakon što je stupio na snagu novi Zakon o parničnom postupku, koji u strukturi pravnih lijekova, koji se mogu izjaviti protiv sudskih odluka, ne predviđa zahtijev za zaštitu zakonitosti kao pravni lijek. Napominje se da je novi Zakon o parničnom postupku stupio na snagu 5. novembra 2003. godine, dok je apelant zahtjev za zaštitu zakonitosti podnio 13. novembra 2003. godine. Zbog toga, Ustavni sud ne može kao konačnu odluku prihvatiti rješenje Vrhovnog suda broj Gvl-74/03 od 5. februara 2004. godine.
11. Ustavni sud zaključuje, da u ovom slučaju, konačna odluka jedino može biti presuda Kantonalnog suda, broj Gž-805/03 od 1. avgusta 2003. godine, obzirom da predstavlja posljednje odlučenje kojim je meritorno odlučeno o apelantovoj žalbi na prvostepenu presudu Općinskog suda. Međutim, da bi Ustavni sud mogao ispitivati navedenu presudu Kantonalnog suda mora prvo riješiti pitanje njene blagovremenosti.
12. Apelant je presudu Kantonalnog suda, broj Gž-805/03 od 1. avgusta 2003. godine, morao primiti prije 13. novembra 2003. godine, kada je podnio zahtijev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu. Obzirom da je apelacija podnijeta Ustavnom sudu 12. aprila 2004. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda broj Gž-805/03 od 1. avgusta 2003. godine.
13. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić