Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-384/04 (M.Š.)

Odluka donesena 26. 08. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-384/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 08. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. augusta 2004. godine, u predmetu broj AP-

384/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. Š., podnesena protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 05-050-01-337/04 od 29. marta 2004. godine i zaključka o dozvoli izvršenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banja Luka, broj I-08-317/03 od 30. oktobra 2003. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. M. Š. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, podnio je, 21. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 05-050-01-337/04 od 29. marta 2004. godine i zaključka o dozvoli izvršenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske - Odsjeka Banja Luka, broj I-08-317/03 od 30. oktobra 2003. godine. Apelant je dopunio apelaciju 26. aprila 2004. godine. Apelant je takođe tražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio postupak izvršenja po zaključku o dozvoli izvršenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske - Odsjeka Banja Luka, broj I-08-317/03 od 30 oktobra 2003. godine, do pravnosnažnog okončanja parničnog postupka u predmetu utvrđivanja pravne valjanosti ugovora o zamjeni stana.

2. Apelant je, 20. septembra 1994. godine, zamijenio svoj stan u ulici Save Ljuboje broj 6. u Banja Luci, sa dr. M. Lj. za njen stan u ulici Ive Andrića broj 13. u Banja Luci. Davalac stana na korištenje, Kliničko-bolnički centar u Banja Luci, je dao saglasnost za takvu zamjenu. Međutim, kćerka dr. M. Lj., N. N., smatrajući da je tom zamjenom stanova oštećena, a polazeći od toga da je bila član porodičnog domaćinstva imenovane, podnijela zahtjev za povrat stanarskog prava, Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica- Odsjek Banja Luka. Uz zahtjev je priložila i odluku Komisije za povrat imovine izbjeglih i raseljenih lica (CRPC), broj 701-100530-1/1 od 24. aprila 2003. godine, kojom se «potvrđuje da je 1. aprila 1992. godine N. (G.) N. – N. bila nosilac stanarskog prava na stanu u Banja Luci, ulica Ante Jakića b b ( sada Ive Andrića broj 13), zgrada M – 12, prizemlje, stan broj 2, površine 79 m2, po strukturi trosoban, te da je M. Lj., 1. aprila 1992. godine, bila nosilac stanarskog prava na istom stanu».

3. Polazeći od citirane odluke Komisije za povrat imovine izbjeglih i raseljenih lica, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica - Odsjek Banja Luka, je donijelo zaključak o dozvoli izvršenja, broj I – 08-317/03 od 30. oktobra 2003. godine, kojim je potvrđeno da su N. N. i dr M. Lj. bile nosioci stanarskog prava na spornom stanu u ulici Ive Andrića broj 13. u Banja Luci, da im se isti vraća u posjed, te da je odluka Komisije konačna, obavezujuća i izvršna, a da će izvršenje provesti organ Odsjeka Ministarstva uz asistenciju MUP a Banja Luka.

4. Apelant se blagovremeno žalio na ovaj zaključak Ministarstvu za izbjelice i raseljena lica Republike Srpske, koje je rješenjem, broj 05-050-01-337/04 od 29. marta 2004. godine, žalbu odbilo kao neosnovanu.

5. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, protiv rješenja Ministarstva za izbjelice i raseljena lica Republike Srpske, broj 05-050-01-337/04 od 29. marta 2004. godine.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

14. apelacija je preuranjena;».

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju, u toku je upravni spor, koji se po tužbi apelanta vodi protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 05-050-01-337/04 od 29. marta 2004. godine, i prema obavještenju Vrhovnog suda Republike Srpske, od 12. maja 2004. godine, još nije okončan.

9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za izdavanje privremene mjere.

U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-384/04 (M.Š.) | Sudska praksa | Aktio