Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-396/04 («Vitaminka» a.d. Banja Luka)
Odluka donesena 14. 10. 2004.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-396/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković i prof. dr Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2004. godine, u predmetu broj AP 396/04, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 2 tačka 9 i člana 59 stav 2 tačka 1 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Vitaminke” a.d. Banja Luka, podnesena protiv Pješenja Kantonalnog suda u Travniku broj KV-4/04 od 10. februara 2004. godine i Rješenja Opštinskog suda u Kiseljaku broj Kri:13-1/03 od 19. decembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Vitaminka» a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupaju Goran i Zoran Bubić, advokati iz Banje Luke, podnijela je, 19. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj KV-4/04 od 10. februara 2004. godine i rješenja Opštinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj Kri:13-1/03 od 19. decembra 2003. godine.
2. Opštinski sud je Rješenjem broj Kri:13-1/03 od 19. decembra 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj KV-4/04 od 10. februara 2004. godine, na prijedlog opštinskog javnog tužioca Kiseljaka, broj KT-65/03 od 24. novembra 2003. godine, u krivičnom predmetu protiv nepoznatog lica, naredio da se privremeno oduzme novačni iznos od 58.000 KM sa apelantovog transakcionog računa, koji je uplatilo strane preduzeće "Kar-Comerc" d.o.o. Fojnica, zbog postojanja osnova sumnje da potiču od izvršenja krivičnog djela, u skladu sa članom 86 st. 4 i 5 u vezi sa članom 79 stav 1 Zakona o Krivičnom postupku Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH», br. 35/03 i 21/04). Tim je rješenjem, takođe, naređeno da se navedena sredstva pohrane na poseban račun i čuvaju do okončanja predmetnog krivičnog postupka. U obrazloženju ovog rješenja je navedeno da postoji osnovanost sumnje da je preduzeće "Kar-Comerc" d.o.o. Fojnica registrovano uz korišćenje krivotvorene lične karte osnivača.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 2 tačka 9 Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16 stav 2 tačka 9 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od sljedećih slučajeva: (...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom».
4. Apelant je naveo da je u postupku donošenja osporenih rješenja povrijeđeno njegovo ustavno pravo na pravičan postupak iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navedena povreda se, prema apelantovom mišljenju, ogleda u činjenici da u postupku donošenja osporenog prvostepenog rješenja nije postupao mjesno nadležan sud, te da im je uskraćen pristup sudu jer im nije omogućeno da o njihovim pravima i dužnostima odluči nezavisan i nepristrasan sud u javnom postupku.
5. Ustavni sud smatra da privremena mjera generalno, a i u konkretnom slučaju, ne prejudicira glavnu odluku u krivičnom postupku u kom je ta mjera donesena. Ta mjera ima supsidijarni karakter i ograničeno vremensko trajanje. Ona prestaje da važi, najkasnije, pravosnažnim okončanjem predmetnog krivičnog postupka. Ta mjera određuje privremenu apelantovu pravnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka. Shodno tome, postupak donošenja rješenja o izdavanju privremene mjere ne određuje apelantova građanska prava u smislu člana 6 stava 1 Evropske konvencije. Apelantovi navodi, u vezi sa tim, moraju da se odbiju kao inkompatibilni ratione materiae sa Evropskom konvencijom (vidi odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 19 i dalje, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
6. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16 stav 2 tačka 9 Poslovnika Ustavnog suda, shodno kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić