Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-399/04 (A.A.)

Odluka donesena 29. 09. 2004.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-399/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 09. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj, 29. septembra 2004. godine, u predmetu broj AP-399/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. A., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev- 424/02 od 2. oktobra 2003. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-1170/01 od 6. februara 2002. godine i presude Općinskog suda u Visokom, broj P-424/00 od 9. aprila 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. A. A. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Breze, podnijela je 26. aprila 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-424/02 od 2. oktobra 2003. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1170/01 od 6. februara 2002. godine i presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-424/00 od 9. aprila 2001. godine. Apelantica je takođe tražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom bi se obustavio otkup spornog stana, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Općinski sud je presudom, broj P-424/00 od 9. aprila 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj GŽ 1170/01 od 6. februara 2002. godine, djelimično udovoljio tužbenom zahtjevu apelantice, dok ga je u preostalom dijelu odbio.

3. Vrhovni sud je rješenjem broj, Rev-424/02 od 2. oktobra 2003. godine, reviziju apelantice odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju presude, Vrhovni sud je istakao da apelantica u tužbi nije precizirala vrijednost spora, pa time nisu ispunjeni uslovi za podnošenje revizije.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

5. Ustavni sud ukazuje na član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojem Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. U konkretnom slučaju posljednji efektivni pravni lijek, koji je apelantica imala na raspolaganju, je bila žalba protiv presude Općinskog suda, broj P-424/00 od 9. aprila 2001. godine, o kojoj je odlučio Kantonalni sud presudom broj Gž-1170/01 od 6. februara 2002. godine.

8. Kako je apelantici, 23. septembra 2002. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1170/01 od 6. februara 2002. godine, a apelacija podnesena 26. aprila 2004. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-399/04 (A.A.) | Sudska praksa | Aktio