Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-312/04 (S.S.)

Odluka donesena 19. 04. 2004.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-312/04

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 04. 2004.

Tekst odluke

Malo vijeće Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 19. aprila 2004. godine, u predmetu broj AP-312/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan, zahtjev S. S., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. S. S. (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po Kadriji Koliću, advokatu iz Sarajeva, podnio je 23. marta 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta, broj Kž-102/03 od 15. januara 2004. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) njegovo puštanje iz zatvora, iz razloga što smatra da je nevin, na osnovu dokaza priloženih uz apelaciju.

2. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.

3. Osnovni sud Brčko Distrikta presudom, broj Kp-192/02 od 11. jula 2003. godine, osudio je apelanta na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, zbog toga što je počinio krivično djelo ubistva iz člana 163. stav 2. tačka 4. Krivičnog zakona Brčko Distrikta («Službeni glasnik Brčko Distrikta», broj 10/03).

4. Na navedenu presudu apelant je podnio žalbu Apelacionom sudu Brčko Distrikta. Rješenjem, broj Kž-102/03 od 23. oktobra 2003. godine, Apelacioni sud Brčko Distrikta je ukinuo prvostepenu presudu Osnovnog suda Brčko Distrikta i odlučio da se u navedenom krivičnom predmetu glavni pretres održi pred Apelacionim sudom Brčko Distrikta.

5. Nakon održanog glavnog pretresa, Apelacioni sud Brčko Distrikta donio je presudu broj Kž-102/03 od 15. januara 2004. godine, kojom je apelanta oglasio krivim zbog toga što je počinio krivično djelo teškog ubistva iz člana 166. stav 1. tačka 5. Krivičnog zakona Brčko Distrikta. Za navedeno krivično djelo apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina.

6. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu. Apelant se žali da su presudom Apelacionog suda Brčko Distrikta povrijeđena njegova ustavna prava kako slijedi: pravo na slobodu i sigurnost lica iz člana II.3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija); pravo na pravičan postupak iz člana II.3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije; prava na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te da je narušen princip zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. U apelaciji, apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se Brčko Distriktu naredilo da ga pusti iz zatvora, iz razloga što smatra da je nevin, što tvrdi na osnovu dokaza priloženih uz apelaciju. Suština apelantovih tvrdnji kojima objašnjava svoju nevinost, jeste da je žrtva iskonstruisane optužnice, od strane policije i tužilaštva, iz razloga što je trebalo umiriti javnost Brčko Distrikta i reći im da je otkriven ubica. Apelant nije detaljnije obrazložio svoje navode u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, posebno nije naveo zašto smatra da, u njegovom slučaju, treba prekinuti izdržavanje zatvorske kazne, prije okončanja postupka po apelaciji. Također, nisu navedene neotklonjive štetne posljedice po apelanta, koje će nastupiti ukoliko se ne pusti iz zatvora prije okončanja postupka po apelaciji.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

9. Prije svega Ustavni sud mora da utvrdi dopustivost apelacije po glavnom pitanju. Prema tome, Ustavni sud mora da utvrdi da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove moguće po zakonu kako to zahtijeva član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa tom odredbom apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To podrazumijeva da apelant, u skladu sa principom iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio apelaciju protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta, broj Kž-102/03 od 15. januara 2003. godine. Protiv navedene presude Zakon o krivičnom postupku Brčko Distrikta, koji je na pravnoj snazi od 1. jula 2003. godine («Službene novine Brčko Distrikta», broj 10/03), ne predviđa mogućnost izjavljivanja bilo kakvog efektivnog pravnog lijeka, kojim se nižestepena odluka može ispitati kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.

11. Ustavni sud napominje da je Zakon o krivičnom postupku Brčko Distrikta predvidio ponavljanje postupka, kao vanredni pravni lijek (čl. 324. do 333. navedenog Zakona). Međutim, prilikom odlučivanja po zahtijevu za ponavljanje postupka, ne ispituje se odluka u činjeničnom i pravnom pogledu, niti se utvrđuje osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta. Samo se odlučuje da li su ispunjeni uvjeti za novo suđenje ili ne. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije bio obavezan da prije podnošenja apelacije prethodno podnese zahtjev za ponavljanje postupka i dobije odluku po tom zahtjevu.

12. Također, Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu 23. marta 2004. godine, protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta, broj Kž-102/03 od 15. januara 2004. godine. Advokat, koji je podnio apelaciju u ime apelanta, naznačio je da je navedenu presudu primio 12. februara 2004. godine, iz čega bi se moglo zaključiti da je apelacija podnesena u roku od 60 dana iz člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Zbog hitnosti odlučivanja o privremenoj mjeri, Ustavni sud blagovremenost apelacije nije provjeravao na uobičajeni način, tražeći dostavnicu o uručenju presude. Pitanje blagovremenosti apelacije Ustavni sud će utvrditi prilikom donošenja odluke o meritumu ili odluke o dopustivosti.

13. Vezano za apelantove navode za izdavanje privremene mjere, citira se stav Evropskog suda za ljudska prava, koji Ustavni sud podržava, a koji se tiče prakse tog suda prilikom odlučivanja o privremenim mjerama. Naime, u slučaju Mamatukalov and Abdurasulovic v. Turkey (vidi presudu od 6. februara 2003. godine, stav 55.) Evropski sud za ljudska prava je naveo: [...]praksa pokazuje da su glavni zahtjevi za privremene mjere ... podnošeni u slučajevima u kojima ima neposredne opasnosti po aplikantov život ili mučenje, ili nehumani ili ponižavajući tretman ili kaznu. Takvi zahtijevi generalno upućuju na čl. 2. i 3. Evropske konvencije i tiču se deportacije osobe, ekstradicije ili repatrijacije u njegovu ili njenu zemlju porijekla [...].

14. Imajući u vidu specifičnu situaciju u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Također, Ustavni sud podsjeća da je član

78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

15. U predmetnom slučaju apelant nije naveo vrstu, obim ili intenzitet štete koja bi nastupila ukoliko bi apelant nastavio sa izdržavanjem kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Srbinje, na osnovu pravosnažne presude Apelacionog suda Brčko Distrikta, broj Kž-102/03 od 15. januara 2004. godine. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud ne vidi ni šta bi bio cilj privremene mjere, te da li je privremena mjera adekvatna ili proporcionalna cilju koji se želi postići. Ustavni sud podsjeća je sloboda ličnosti jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra apelantove navode paušalnim.

16. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

17. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o meritumu predmetnog slučaja.

19. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-312/04 (S.S.) | Sudska praksa | Aktio