Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-330/04 (C.C.)

Odluka donesena 19. 04. 2004.

  • Privremena mjera - odbijena
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-330/04

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 04. 2004.

Tekst odluke

Malo vijeće Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 19. aprila 2004. godine, u predmetu broj AP-330/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan, zahtjev C. C., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. C. C. (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po punomoćniku Draganu Radoviću, advokatu iz Doboja, podnio je 30. marta 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-19/04 od 19. marta 2004. godine i rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kv-5/04 od 19. februara 2004. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud ukinuo pritvor apelantu i pustio ga na slobodu.

2. Protiv apelanta i druga dva lica pred Okružnim sudom vodi se krivični postupak zbog krivičnog djela teškog ubistva iz člana 128. stav 1. tačka 3. u vezi sa članom 23. Krivičnog zakonika Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 22/00, 33/00 i 37/01). Nakon provedenog krivičnog postupka, Okružni sud je donio presudu, broj K-4/03 od 21. marta 2003. godine, kojom je apelant osuđen na osam godina zatvora zbog izvršenja navedenog krivičnog djela, a izrečena mu je i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.

3. Protiv navedene presude, apelant je uložio žalbu Vrhovnom sudu koji je u žalbenom postupku donio rješenje, broj Kž-70/03 od 26. avgusta 2003. godine i njime uvažio žalbe osuđenih i ukinuo navedenu prvostepenu presudu Okružnog suda i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje. Pored toga, Vrhovni sud je istog dana donio i rješenje, broj K-70-1/03, kojim je produžio pritvor protiv apelanta i drugih optuženih iz razloga predviđenih članom 191. stav 1. tačka 4. Zakona o krivičnom postupku («Službeni list SFRJ», br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90 i «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01).

4. Kako je glavni pretres u ponovljenom postupku, koji je bio zakazan za 26. decembar 2003. godine, odložen, to je Okružni sud rješenjem, broj Kv-5/04 od 19. februara 2004. godine, produžio pritvor apelantu i drugim optuženim na osnovu člana 191. stav 1. tačka 4. Zakona o krivičnom psotupku. Navedeno rješenje je u žalbenom postupku pred Vrhovnim sudom, nakon uložene žalbe apelanta, potvrđeno, a žalba odbijena kao neosnovana.

5. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu. Apelant se žali da su nižestepeni sudovi u njegovom slučaju, u vezi sa produženjem pritvora, povrijedili apelantova prava iz člana 6. stav 1. i člana 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), odnosno iz člana II/3.e) i d) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Prije svega, Ustavni sud mora ispitati da li je predmetni slučaj dopustiv. S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je predmet osporavanja apelacijom rješenje Vrhovnog suda, broj Kž-19/04 od 19. marta 2004. godine i rješenje Okružnog suda, broj Kv-5/04 od 19. februara 2004. godine, protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporeno rješenje Vrhovnog suda doneseno je 19. marta 2004. godine. Apelacija je primljena u Ustavnom sudu 30. marta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.

7. Stoga, Ustavni sud zaključuje da, u skladu sa odredbama iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, ova apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

9. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

10. U konkretnom slučaju, uz zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži ukidanje pritvora i puštanje na slobodu, apelant navodi samo da se, navodno, nezakonito nalazi u pritvoru više od sedam mjeseci. Pored ovog navoda, apelant niti tvrdi da će ostajanjem u pritvoru nastupiti bilo kakva vrsta štete, niti nudi ikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi trajanje pritvora trebalo obustaviti radi nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica. Ustavni sud podsjeća je sloboda ličnosti jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

11. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

12. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o meritumu predmetnog slučaja.

14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-330/04 (C.C.) | Sudska praksa | Aktio