Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-438/04 (P.V.)

Odluka donesena 14. 10. 2004.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-438/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2004. godine, u predmetu broj AP-

438/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija P. V., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kvlp-6/03 od 22. maja 2003. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj Kž-142/02 od 21. novembra 2002. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci, broj K-125/01 od 5. februara 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. P- V. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Lješljana, Opština Novi Grad, koga zastupa Smiljana Delić, advokat iz Banja Luke, podnio je, 5. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kvlp-6/03 od 22. maja 2003. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-142/02 od 21. novembra 2002. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-125/01 od 5. februara 2002. godine. Apelant je dopunio/precizirao apelaciju 10. maja 2004. godine. Apelant je takođe tražio da se donese privremena mjera, kojom bi Ustavni sud apelantu obustavio daljnje izdržavanje izrečene kazne zatvora, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Osnovni sud u Banja Luci je presudom, broj K-125/01 od 5. februara 2002. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Kž-142/02 od 21. novembra 2002. godine, apelantu izrekao kaznu zatvora u trajanju šest godina i šest mjeseci, zbog krivičnog djelo ubistva iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske –Posebni dio.

3. Vrhovni sud je presudom, broj Kvlp – 6/03 od 22. maja 2003. godine, apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje nižestepenih presuda, odbio kao neosnovan.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

5. Kako je apelantu osporena presuda Vrhovnog suda, broj Kvlp-6/03 od 22. maja 2003. godine, uručena 12. novembra 2003. godine, a apelacija podnesena 5. aprila 2004. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

6. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-438/04 (P.V.) | Sudska praksa | Aktio