Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-462/03 (M. M.)
Odluka donesena 14. 10. 2004.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - nepristrasan sud
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-462/03
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2004. godine, u predmetu broj AP-
462/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 7. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. M., podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž. 374/03 od 27. avgusta 2003. godine, Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj P. 767/89 od 10. januara 2003. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj P. 767/89 od 7. januara 2003 godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kiseljaka kod Tuzle, koga zastupa Dž. Š., podnio je, 17. novembra 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž- 374/03 od 27. avgusta 2003. godine, rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-767/89 od 10. januara 2003. godine i rješenja Općinskog suda broj P-767/89 od 7. januara 2003. godine. Apelant je dostavio dopunu apelacije 14. septembra 2004. godine.
2. U parničnom postupku, koji se vodi po tužbi apelanta u Općinskom sudu pod brojem P-767/89, na ročištu, koje je održano 7. januara 2003. godine, apelant je izjavio da povlači tužbu, da ne traži pismeni otpravak rješenja i da se odriče prava na žalbu.
3. Apelant je, 8. januara 2003. godine, podnio prigovor na zapisnik od 7. januara 2003. godine, kojim navodi da ne pristaje na povlačenje tužbe i traži da se postupak nastavi.
4. Općinski sud je prigovor apelanta smatrao žalbom i donio rješenje, broj P- 767/89 od 10. januara 2003. godine, kojim je žalbu odbacio kao nedopuštenu.
5. Rješavajući po žalbi apelanta na navedeno rješenje Kantonalni sud u Tuzli je rješenjem broj Gž-374/03 od 27. avgusta 2003. godine, žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
6. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj istiće da ga je sudija u više navrata pozivala i zahtjevala od njega da povuče tužbu na šta on nije pristao. Navodi da mu je na ročištu, koje je održano 7. januara 2003. godine, sudija dala zapisnik da potpiše što je i učinio neznajući da potpisuje povlačenje tužbe. Nadalje, navodi da je sudija njemu kao neukoj stranci trebala da pročita zapisnik i da zahtjeva pismeno izjašnjenje o povlačenju tužbe. U dopuni apelacije navodi da ga je sudija htjela prevariti i natjerala ga je da potpiše zapisnik kojim povlači tužbu i da je tako zloupotrijebila svoj položaj i načinila povredu njegovih prava zaštičenih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije;».
8. Ustavni sud naglašava da se u skladu sa članom 115 Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 42/98 i 3/99) raspravni zapisnik sastavlja tako da predsjednik vijeća kazuje glasno zapisničaru šta će unijeti u zapisnik. Stranka ima pravo pročitati zapisnik ili zahtjevati da joj se pročita, te staviti svoje prigovore na sadržaj zapisnika. U konkretnom slučaju, a uvidom u sudski spis broj P-767/89, vidljivo je da apelant nije zahtjevao od sudije da mu pročita zapisnik sa sporne rasprave, niti je stavio prigovor na sadržaj zapisnika. Osim toga iz predmetnog sudskog spisa je vidljivo, da je nakon žalbe apelanta, Kantonalni sud provjerio prigovore apelanta, te ustanovio da je sporni zapisnik apelant svojeručno potpisao, te izjavio da se odriče prava na žalbu i ne traži pismeni otpravak rješenja.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju uvidom u navedeni sudski spis nije utvrđeno da ima dokaza o subjektivnoj i objektivnoj pristrasnosti sudije. Nadalje, utvrđeno je da su apelantovi navodi u odnosu na pristrasnost sudije dati paušalno i da apelant nije ponudio dokaze da je osoba sa umanjenom poslovnom sposobnošću te da nije u mogućnosti da samostalno obavlja radnje u postupku, odnosno da razumije sadržaj zapisnika koji diktira sudija. U vezi navoda koji se odnose na neukost apelanta, Ustavni sud naglašava da nepoznavanje prava škodi, te u ovom slučaju, ta činjenica ne može biti opravdanje, jer je sud postupao u skladu sa relevantnim odredbama procesnog zakona.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić