Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-497/04 (R. i S. F.)

Odluka donesena 30. 06. 2004.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-497/04

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

30. 06. 2004.

Tekst odluke

Malo vijeće Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 30. juna 2004. godine, u predmetu broj AP-497/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan, zahtjev R. i S. F., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. R. i S. F. (u daljnjem tekstu: apelanti), zastupani po punomoćniku Almi Prnjavorac, advokatu iz Tuzle, podnijeli su 1. juna 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-31/04 od 25. februara 2004. godine, i presude Opštinskog suda u Tuzli, broj P-27/03 od 9. oktobra 2003. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio M. M. prodaju stana, koji se nalazi u Tuzli u Ul. Džemala Bijedića broj 6, stan broj 28, površine 58 m2, do meritornog okončanja predmeta.

2. Apelanti su na predmetnom stanu zaključili ugovor o korištenju stana, broj 299/96 od 8. agvusta 1996. godine i kao tadašnji nosioci stanarskog prava zaključili ugovor o kupoprodaji tog stana 15. oktobra 1998. godine sa pravnim prednikom vlasnika stana. Navedeni ugovor o kupoprodaji ovjeren je kod Opštinskog suda u Tuzli, broj OV-168/98 od 14. decembra 1998. godine, na osnovu kojeg su se kao njegovi vlasnici upisali u knjigu položenih ugovora, broj 65/99, sa dijelom ½ kod Opštinskog suda u Tuzli.

3. Prethodni nosilac stanarskog prava na spornom stanu, M. M., podnio je zahtjev za povrat tog stana u posjed kod nadležnog stambenog organa opštine Tuzla. Ujedno, imenovani je od Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ishodio donošenje Odluke, broj 483-3181-1/1 od 12. juna 2001. godine, kojom je potvrđeno da je bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu na dan 1. april 1992. godine. Rješenjem stambenog organa opštine Tuzla, broj 05-372-2844/98 od 11. aprila 2001. godine, potvrđeno je pravo M. M. na vraćanje u posjed predmetnog stana uz obavezu apelanata, kao njegovih privremenih korisnika, da se iz istog isele.

4. Nosilac stanarskog prava na spornom stanu, M. M., podnio je tužbu Opštinskom sudu u Tuzli protiv apelanata i ranijeg vlasnika spornog stana radi poništenja ugovora o kupovini stana, zaključenog između njih 15. okotobra 1998. godine. U ponovnom postupku, nakon što je Kantonalni sud ukinuo prvobitnu presudu Opštinskog suda u Tuzli od 6. maja 2002. godine, taj sud je donio novu presudu, broj P-27/03 od 9. oktobra 2003. godine, kojom je utvrdio da je ništav predmetni ugovor o kupoprodaji spornog stana, te da su apelanti i raniji vlasnik dužni trpjeti da se izvrši brisanje apelanata kao vlasnika i posjednika u knjizi položenih ugovora kod Opštinskog suda u Tuzli.

5. Protiv navedene prvostepene presude apelanti i raniji vlasnik spornog stana uložili su žalbe Kantonalnom sudu u Tuzli. Nakon provedenog postupka taj sud je donio presudu, broj Gž-31/04 od 25. februara 2004. godine, kojom je žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.

6. Nakon toga, apelanti su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu 1. juna 2004. godine. Apelanti se žale da su nižestepeni sudovi osporenim presudama povrijedili njihovo pravo iz čl. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odnosno člana II/3.k) Ustav Bosne i Hercegovine. Pored toga, apelanti navode da im je povrijeđeno i pravo iz čl. 7., 8. i 10. Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka. U pogledu zahtjeva za usvajanje privremene mjere apelant nije naveo razloge za njeno usvajanje.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

8. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

9. Također, Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

10. Apelant, međutim, u konkretnom slučaju, osim svojih paušalnih tvrdnji, nije prezentirao dokaze da bi zbog prodaje spornog stana mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem koji se želi postići. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

11. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-497/04 (R. i S. F.) | Sudska praksa | Aktio