Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-525/04 (B.Č.)
Odluka donesena 30. 06. 2004.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-525/04
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
30. 06. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 30. juna 2004. godine, u predmetu broj AP-525/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev B. Č., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. B. Č. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, kojeg zastupaju Goran i Zoran Bubić, advokati iz Banja Luke, podnio je, 11. juna 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-
116/03, od 16. marta 2004. godine i Okružnog suda u Banja Luci broj K-10/02 od 24. decembra 2002. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke po apelaciji.
2. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj K-10/02, od 24. decembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-116/03, od 16. marta 2004. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela ubistava u pokušaju iz člana 127. stav 1. u vezi sa članom 20. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u privoru od 15. januara do 14. marta 2002. godine, izrečena mu je mjera bezbjednosti oduzimanja jednog pištolja i obavezan je da plati troškove krivičnog postupka i sudski paušal.
3. Apelant navodi kako je u vijeću Vrhovnog suda Republike Srpske, koje je odlučivalo o njegovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, bilo i dvoje sudija koji su učestvovali i u prvostepenom postupku, na taj način što su bili članovi vijeća Okružnog suda u Banja Luci koje je, na prijedlog istražnog sudije, donijelo rješenje o produženju pritvora apelantu, kao i članovi vijeća istog suda koje je donijelo rješenje o odbijanju prigovora apelanta protiv optužnice Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka. Pored toga, apelant ističe kako su na glavnom pretresu pročitane izjave svjedoka, njegove supruge i kćerke. Međutim, radi se o svjedocima koji su oslobođeni dužnosti svjedočenja, a kako nisu bile prisutne na glavnom pretresu, nisu upozorene da ne moraju svjedočiti i nije im pružena mogućnost da se o tome izjasne. Zbog svega navedenog, apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
4. U obrazloženju prijedloga za donošenje privremene mjere, apelant navodi razloge apelacije, da ima 70 godina života, da nije ranije osuđivan, te da je pozvan da se javi na izdržavanje kazne zatvora 12. jula 2004. godine.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
7. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
8. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupaka imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje.
10. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi izvršenje trebalo obustaviti radi nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim. Ustavni sud smatra, da izneseni razlozi o starosnoj dobi, sami po sebi, ne predstavljaju osnov za donošenje privremene mjere, kojom bi se odložilo izvršenje presude.
11. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
12. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić