Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-543/04 (M.N.)
Odluka donesena 23. 07. 2004.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-543/04
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
23. 07. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 23. jula 2004. godine, u predmetu broj AP-543/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev M. N., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M. N. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Šipova, kojeg zastupa Nikica Bodul, advokat iz Zenice, podnio je 25. juna 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-327/02 od 5. maja 2004. godine, i presude Kantonalnog suda u Travniku, broj K-53/01 od 21. decembra 2001. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje presude Kantonalnog suda u Travniku, broj K-53/01 od 21. decembra 2001. godine.
2. Apelant je presudom Kantonalnog suda u Travniku, broj K-53/01 od 21. decembra 2001. godine, oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, jer je oštećenoj, u namjeri da je liši života, zadao 10 udaraca nožem u predio debelog mesa, ledja i lijeve polovine grudnog koša, nanijevši joj jednu siječnu i 9 ubodnih rana sa povredama prečaga i zida želuca, rebara, pluća, poplućnice i porebrice. Protiv navedene presude apelant je uložio žalbu, po kojoj je Vrhovni sud donio presudu, broj Kž-327/02 od 5. maja 2004. godine, kojom je odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepenu presudu. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu.
3. Apelant se žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru odgode izvršenja zatvorske kazne, dok se ne okonča postupak po apelaciji, smatrajući da bi izvršenjem kazne trpio nenadoknadivu štetu. Apelant nije obrazložio svoje navode u pogledu zahtijeva za donošenje privremene mjere.
4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
5. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
6. U konkretnom slučaju, uz zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se odgodilo izvršenje kazne zatvora, apelant samo paušalno navodi da će odlaskom na izdržavanje kazne pretrpiti neotkolonjive štetne posljedice, a ne nudi nikakve posebne dokaze u prilog svojih navoda.
7. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupaka imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
8. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
9. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić