Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-612/04 (L.B.)

Odluka donesena 23. 07. 2004.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-612/04

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

23. 07. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 23. jula 2004. godine, u predmetu broj AP-612/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev L. B., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. L. B. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Zvornika, podnijela je, 8. jula 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Bijeljini, broj: Kž-331/03 od 21. maja 2004. godine. Apelantica je također podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-207/03 od 23. maja 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Bijeljini, broj Kž-331/03 od 21. maja 2004. godine, apelantica je oglašena krivom zbog krivičnog djela primanja mita iz člana 341. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 22/00, 33/00 i 37/01 – u daljnjem tekstu: KZRS) i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a još jedno lice (M.Z.) je oglašeno krivim zbog krivičnog djela – davanje mita iz člana 342. stav 1. KZRS i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Istom presudom određeno je oduzimanje novčanog iznosa od 5.000 KM, a apelantica i drugi optuženi obavezani su na plaćanje sudskog paušala.

3. Apelantica navodi da je prvostepeni sud izmjenio činjenični supstrat radnje izvršenja krivičnog djela, čime je apelantici onemogućeno neprikosnoveno pravo da se brani i izjašnjava na ove činjeice koje su joj stavljene na teret, a time što u presudi nije opisana radnja koju je, navodno, optužena apelantica bila dužna izvršiti, dospjela je u situaciju da nije mogla iznijeti efikasnu odbranu zbog nedostatka konkretne optužbe. Apelantica dalje ističe da je njeno ljudsko pravo na pravično suđenje povrijeđeno i time što je presuda zasnovana na iskazu svjedoka – oštećenog, koji je dao u istražnom postupku, a koji nije pročitan na glavnom pretresu, dakle na dokazu na kome se presuda ne može zasnovati. Apelantica smatra da nije prihvatljiv navod drugostepenog suda da se podrazumijeva da je zapisnik o saslušanju oštećenog u istrazi preslušan na glavnom pretresu, jer je u pogledu sadržine zapisnika zabranjena bilo kakva fikcija ili pretpostavka. Konačno, apelantica tvrdi da su ona i drugi optuženi, u analognoj situaciji tretirani različito od oštećenog, jer ako je ona primila mito, a drugi optuženi posredovao u davanju mita, onda je oštećeni izvršio krivično djelo davanja mita, međutim javni tužilac protiv njega nije pokrenuo krivični postupak, što je po zakonu bio obavezan učiniti. Zbog svega navedenog, apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i na zabranu diskriminacije, iz čl. II/3.e) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

4. U obrazloženju prijedloga za donošenje privremene mjere apelantica navodi da bi izvršenjem pobijane presude za apelanticu nastupile veoma teške posljedice, te da su se stekli uslovi iz čl. 66. i 78. Poslovnika Ustavnog suda za donošenje privremene mjere.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

7. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

8. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi u toku postupka imaju pravo da, u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje.

10. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, aplantica ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi izvršenje trebalo obustaviti zbog nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica, koji su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantičin zahtjev neosnovanim.

11. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

12. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-612/04 (L.B.) | Sudska praksa | Aktio