Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-622/04 (D.Č.)
Odluka donesena 26. 08. 2004.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-622/04
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 08. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović , na sjednici održanoj 26. augusta 2004. godine, u predmetu broj AP-622/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev D. Č., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. D. Č. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Doboja, podnio je, 10. jula 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj Kž-59/04 od 28. maja 2004. godine i Osnovnog suda u Doboju broj K-
51/03 od 31. marta 2004. godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda u Doboju, broj K-51/03 od 31. marta 2004. godine, koja je potvrdjena presudom Okružnog suda u Doboju, broj Kž-59/04 od 28. maja 2004. godine apelant je oglašen krivim da je izvršio krivično djelo neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 214. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 22/00, 33/00 i 37/01) (u daljem tekstu; KZ/RS) i krivično djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz člana 387. stav 1. KZ/RS. Osnovni sud je na osnovu istih zakonskih propisa i uz primjenu člana 39. stav 1. tačka 2. i 40. stav 1. tačka 4. te člana 43. KZ/RS utvrdio to krivično djelo iz člana 214. stav 1. KZ/RS kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, a za krivična djela iz člana 387. stav 1. KZRS kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, to je apelant, na osnovu člana 43. stav 2. tačka
2. KZRS, osudjen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca. Istom presudom od apelanta je oduzeta opojna droga i ručna bomba M-50 serijskog broja 9104. Apelant je na osnovu člana 98. stav 4. Zakona o krivičnom postupku, oslobodjen plaćanja troškova krivičnog postupka koji su pali na teret budžetskih sredstava suda.
3. Apelant navodi da je izreka pobijane prvostepene presude nerazumljiva zbog toga što se sud neprecizno poziva na član 2. Zakona o proizvodnji i prometu opojnih droga («Službeni list SFRJ», broj 13/91), jer navedeni član sadrži više stavova, dok se u izreci presude ne pominje niti jedan stav. Apelant smatra da su Okružni sud u Doboju i Osnovni sud u Doboju pobijanim presudama povrijedili odredbe člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 7. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda tj. apelanta oglasili krivim za djelo koje u vrijeme kada je izvršeno nije predstavljalo krivično djelo.
4. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant je zatražio da Ustavni sud naloži Osnovnom sudu u Doboju da ga ne upućuje na izdržavanje kazne zatvora sve do donošenja odluke o podnijetoj apelaciji.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
7. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
8. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi u toku postupka imaju pravo da, u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje.
10. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, aplant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi izvršenje trebalo obustaviti zbog nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
11. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
12. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić