Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-27/02 (R. F.)
Odluka donesena 19. 04. 2004.
- Pokrenut istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za BiH
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-27/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 19. aprila 2004. godine, u predmetu broj AP-27/02 , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 12. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. F., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-962/01 od 5. decembra 2001. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj I-3/01 od 16. jula 2001. godine, jer je postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, sa identičnim zahtjevom, pokrenut prije nego što je apelacija podnesena Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. R. F. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, koga zastupa Alma Prnjavorac iz Tuzle, podnio je 19. februara 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-962/01 od 5. decembra 2001. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj I-3/01 od 16. jula 2001. godine.
2. Polazeći od navoda apelanta, a s ciljem da se utvrde procesne pretpostavke za razmatranje apelacije pred Ustavnim sudom, od Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, odnosno od Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu, zatražena je informacija o tome da li je apelant pokrenuo postupak sa identičnim zahtjevom pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i kada, kao i da li je o predmetu, eventualno, donesena odluka.
3. Prema navodima iz apelacije i raspoložive dokumentacije, utvrđeno je da je apelant 4. januara 2001. godine podnio aplikaciju Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-645/00 od 10. novembra 2000. godine, kojom je odbijena žalba apelanta na rješenje Općinskog suda u Tuzli, broj P-1156/99 od 20. marta 2000. godine, radi smetanja posjeda prava korišćenja nekretnina tužitelja N. i A. H. i da je zatražio izdavanje privremene mjere zabrane izvršenja sudskog rješenja Gž-645/00 do okončanja postupka pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu. Aplikacija je registrovana pod brojem CH/01/6677.
4. Protiv navedenih rješenja apelant je 9. februara 2001. godine i Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrovana kao AP-9/01, o kojoj je Ustavni sud, na sjednici od 21. decembra 2001. godine, odlučio da se ne stavi na listu predmeta za odlučivanje, jer je utvrdio da se o istom pravnom pitanju apelant ranije obratio Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu.
5. Apelant je 19. februara 2002. godine Ustavnom sudu podnio novu apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-962/01 od 5. decembra 2001. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj I-3/01 od 16. jula 2001. godine, donesenih u izvršnom predmetu povjerilaca N. i A. H..
6. Apelant smatra da su osporenim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6, 13, 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju, te čl. 7, 8. i 17. Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka.
7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 12. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. tačka 12. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...) 12. apelant je prethodno pokrenuo postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu;».
8. Prema navedenim odredbama, apelacija nije dopustiva ako je apelant prethodno pokrenuo postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu.
9. Ustavni sud konstatuje da Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu do dana donošenja ove odluke nije odlučio po zahtjevu kojim se osporavaju rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-
645/00 od 10. novembra 2000. godine i Općinskog suda u Tuzli, broj P-1156/99 od 20. marta 2000. godine radi smetanja posjeda, koja su, u suštini, ista kao i rješenja čije izvršenje apelant osporava u postupku pred Ustavnim sudom. Pored toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj izvršenje presude koju je donio sud se mora smatrati sastavnim dijelom sudjenja u smislu člana 6. Evropske konvencije (presuda Evropskog suda za ljudska prava «Hornsby protiv Grčke od 19. marta 1997. godine).
10. S obzirom na navedeno, imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 12. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je pokrenut postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu sa identičnim zahtjevom, prije nego što je apelacija podnesena Ustavnom sudu i stav Ustavnog suda da u slučaju istovjetnog zahtjeva upućenog Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, predmet rješava institucija koja je prije primila apelaciju (vidi rješenja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U 30/00 od 16. decembra 2000. godine i AP 69/00 od 23. marta 2001. godine), Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić