Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-105/02 (S. M.)
Odluka donesena 19. 04. 2004.
- Nije dopunjena/precizirana apelacija
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-105/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 19. aprila 2004. godine, u predmetu broj AP-105/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 13., člana 19. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. M., podnesena protiv Skupštine opštine Kneževo i presude Okružnog suda u Banja Luci broj U-202/01 od 10. maja 2002. godine, jer je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.
OBRAZLOŽENJE
1. S. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kneževa, podnio je 10. juna 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelacija je naslovljena i Vrhovnom sudu Republike Srpske, Okružnom sudu u Banja Luci, Ustavnom sudu Republike Srpske, Narodnoj skupštini Republike Srpske, Domu za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, Vladi Republike Srpske, Republičkom javnom tužilaštvu Republike Srpske, Kabinetu Predsjednika Republike Srpske, Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, Visokom predstavniku za Bosnu i Hercegovinu, OEBS, Šefu misije i sredstvima javnog informisanja. Apelacijom se traži da svaki adresat «izvrši svoj dio nadležnosti». Apelacija je podnesena protiv Skupštine opštine u Kneževo, uz navodjenje presude Okružnog suda Banja Luka broj U-202/01 i uz naznaku «zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, žalba, apelacija, predstavka».
2. S obzirom na sadržinu navedene apelacije, Ustavni sud je 12. augusta 2002. godine zatražio od apelanta da u roku od 20 dana apelaciju dopuni sa navodima i činjenicama u smislu članaVI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 19. stav 1. (ranije član 11. stav 3.) Poslovnika Ustavnog suda. Ovaj dopis Ustavnog suda dostavljen je 22. avgusta 2002. godine. Apelant nije postupio po ovom traženju Ustavnog suda.
3. Ustavni sud je ponovo 15. oktobra 2002. godine uputio dopis, sa dostavom kopije dopisa od 12. avgusta 2002. godine, ponovo tražeći od apelanta da, u roku od 10 dana, postupi po traženju Ustavnog suda. Dopis Ustavnog suda uručen je apelantu 31. oktobra 2002. godine. Apelant nije postupio ni po ovom traženju Ustavnog suda.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
13. podnosilac zahtjeva / apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira zahtjev/apelaciju;».
5. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 13. i člana 19. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni, odnosno precizira apelaciju, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
6. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić