Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-493/04 (M.M.)

Odluka donesena 15. 06. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-493/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 15. juna 2004. godine, u predmetu broj AP-493-04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. M., podnesena protiv zaključka o dozvoli izvršenja Odjeljenja za prostorno uređenje Odsjeka za nadzor nad građenjem Opštine Prijedor broj 06-362-223/02 od 17. maja 2004. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. M. M., (u daljnjem tekstu: apelant), iz Prijedora, kojega zastupaju Miodrag Deretić i Duško Zec, advokati iz Prijedora, podnio je 31. maja 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka o dozvoli izvršenja Odjeljenja za prostorno uređenje Odsjeka za nadzor nad građenjem Opštine Prijedor broj 06-362-223/02 od 17. maja 2004. godine. Apelant je takođe tražio i donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje zaključka o dozvoli izvršenja Odjeljenja za prostorno uređenje Odsjeka za nadzor nad građenjem Opštine Prijedor broj 06-362-223/02 od 17. maja 2004. godine.

2. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način:

3. Apelantu je dodjeljeno gradsko građevinsko zemljište aktom Skupštine opštine Prijedor broj 08-475-45/97 od 11. septembra 1997. godine. Na dodjeljenom zemljištu apelant je izgradio privredne objekte koji nisu ispunjavali sve propisane zakonske uslove, pa je od apelanta traženo da, u smislu odredaba Zakona o uređenju prostora («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 84/02), podnese zahtjev za legalizaciju.

4. U međuvremenu, rješenjem urbanističko-građevinske inspekcije Opštine Prijedor broj 06-

362-223/02 od 11. aprila 2003. godine naloženo je apelantu da u roku od pet dana od prijema riješenja poruši o svom trošku dio objekta izveden od drvene konstrukcije i štandova sa nastrešnicama i sanitarnim čvorovima koji se nalazi u Prijedoru u ulici Srpskih velikana bb. Apelant nije postupio po tom rješenju niti je Ustavnom sudu predočio dokaz da se žalio na navedeno riješenje, pa je nadležni opštinski organ donio zaključak o dozvoli izvršenja. Apelant se na zaključak opštinskog organa žalio nadležnom drugostepenom Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, koji dosad nije, sudeći prema stanju spisa i dostavljenoj dokumentaciji, donio odluku po žalbi apelanta u ovom predmetu.

5. Cijeneći da bi izvršenjem zaključka nastupile neotklonjive posledice, apelant je od Ustavnog suda tražio da se donošenjem privremene mjere obustavi od izvršenja zaključak o dozvoli izvršenja rješenja broj 06-362-223/02 od 11. aprila 2003. godine.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

14. apelacija je preuranjena;».

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. U predmetnom slučaju još nije završen upravni postupak.

8. Iz dokumentacije koja je dostavljena Ustavnom sudu vidi se da je apelant uložio žalbu na zaključak broj 06-362-223/02 od 17. maja 2004. godine Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske i da o toj žalbi još nije odlučeno, tako da bi odluka Ustavnog sud o konkretnom predmetu bila preuranjena. Apelant je, kako je vidljivo iz spisa, tražio takođe i donošenje privremene mjere od nadležnog Ministarstva. U takvim okolnostima, apelantu na raspolaganju stoje i drugi pravni lijekovi, uključujući i postupak pred nadležnim sudovima, koji mogu utvrditi, čak i da se realizira zaključak o dozvoli izvršenja, činjenično i pravno stanje konkretnog slučaja pa i odlučiti o eventualno pretrpljenim štetnim posljedicama koje iz izvršenja ovog zaključka mogu proisteći za apelanta.

9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za izdavanje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-493/04 (M.M.) | Sudska praksa | Aktio