Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-564/04 (D.B.)

Odluka donesena 14. 10. 2004.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-564/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2004. godine, u predmetu broj AP-564/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. B., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kvl-5/04 od 15. juna 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. D. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Trebinja, podnio je, 30. juna 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kvl-5/04 od 15. juna 2004. godine.

2. Presudom Okružnog suda u Trebinju, broj K-6/02 od 24. aprila 2003. godine, koja je preinačena presudom Vrhovnog suda, broj Kž-89/03 od 2. marta 2004. godine, apelantu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, radi počinjenog krivičnog djela izazivanja opšte opasnosti iz člana 172. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske i krivičnog djela nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih materijala iz člana 213. stav 1. istog zakona, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. aprila do 11. juna 1999. godine.

Apelant je protiv navedene presude podnio zahtjev za vanredno ublaženje kazne Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj Kvl-5/04 od 15. juna 2004. godine, ovaj zahtjev odbacio kao nedozvoljen. 2___________________________________________________________________________

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

4. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

5. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

6. Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

7. Pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, formu ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U-15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine).

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud kao konačnu odluku ne može smatrati rješenje Vrhovnog suda, broj Kvl-5/04 od 15. juna 2004. godine, zbog toga što je tim rješenjem odbačen zahtjev apelanta za vanredno ublaženje kazne kao nedozvoljen. Konačna odluka u ovom predmetu, prema članu 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, je presuda Vrhovnog suda, broj 3___________________________________________________________________________

Kž-89/03 od 2. marta 2004. godine, jer je to posljednja odluka kojom je meritorno odlučeno o apelantovoj žalbi.

8. Apelant je presuda Vrhovnog suda, broj Kž-89/03 od 2. marta 2004. godine, uručena 7. aprila 2004. godine, a apelacija je podnesena 30. juna 2004. godine. Slijedi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana, od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-564/04 (D.B.) | Sudska praksa | Aktio