Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-568/04 (K.H.)

Odluka donesena 26. 08. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-568/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 08. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine U Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. augusta 2004. godine, u predmetu broj AP-

568/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija K. H., podnesena protiv protiv riješenja Vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu, broj KV-199/04 od 1. juna 2004. godine, rješenja sudije za prethodni postupak Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Ki-34/03 od 23. aprila 2004. godine i broj Ki-34/03 od 23. marta 2004. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. K. H. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, koga zastupa Gavrilo Gunjak, advokat iz Sarajeva, podnio je, 5. jula 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv riješenja Vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu, broj KV-199/04 od 1. juna 2004. godine, rješenja sudije za prethodni postupak Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Ki-

34/03 od 23. aprila 2004. godine i broj Ki-34/03 od 23. marta 2004. godine. Apelant je takođe tražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavo izvršenje navedenih osporenih riješenja, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Istražni sudija Kantonalnog suda u Sarajevu je 11. marta 2003. godine rješenjem, broj Ki-

34/03 pokrenuo istragu protiv apelanta, zbog osnovane sumnje da je počinio krivično dijelo pronevjere iz člana 359 stav 3,. a u vezi stava 1. istog člana Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Nakon usvajanja Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 36/03) predmet je preuzeo javni tužilac radi daljnjeg postupka. Pošto je apelantu istražni sudija izrekao mjeru zabrane napuštanja boravišta uz istovremeno oduzimanje putne isprave, osumnjičeni je 22. marta 2004. godine sudiji za prethodni postupak podnio zahtjev za ukidanje mjere oduzimanja putne isprave odnosno zabrane napuštanja mjesta boravka. Sudija za prethodni postupak Kantonalnog suda u Sarajevu je zahtjev apelanta odbio rješenjem, broj Ki-34/03 od 30. marta 2004. godine. Rješavajući po žalbi apelanta, Kantonalni sud u Sarajevu je rješenjem, broj KV-144/04 od 21. aprila 2004. godine ukinuo pobijano riješenje i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Pošto je sudija za prethodni postupak Kantonalnog suda ponovo odbio zahtjev za ukidanje izrečenih mjera, apelant se opet žalio, ali je Kantonalni sud u Sarajevu rješenjem broj KV-199/04 od 1. juna 2004. godine ponovo odbio zahtjev za ukidanje izrečenih mjera.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

14. apelacija je preuranjena;».

4. Ustavni sud ukazuje na član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojem ovaj Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

5. Iz navoda, činjenica i dokumentacije koja je dostavljena Ustavnom sudu može se zaključiti da je krivični postupak protiv apelanta još uvijek u fazi istrage. Cijeneći sve relevantne činjenice i dokaze u konkretnom krivičnom postupku, sud je apelantu izrekao mjeru zabrane napuštanja boravišta uz privremeno oduzimanje putne isprave. Sud je uzeo u obzir težinu učinjenog krivičnog djela, činjenicu da se radi o pronevjeri 242.607,20 KM, da je riječ o nezaposlenom licu i da postoji osnovana sumnja da bi osumnjičeno lice moglo do početka krivičnog postupka pobjeći, a nisu nastupile nikakve nove okolnost koje bi opravdavale povrat putne isprave osumnjičenom. Sve ove okolnosti ukazuju da krivični postupak tek u početnom stadijumu.

6. Ustavni sud zaključuje da su izrečene mjere samo jedna od faza u krivičnom postupku i one ne mogu da se uzmu kao konačne na temelju kojih bi sud cijenio eventualne povrede ustavnih prava apelanta. Zbog navedenoga, a u skladu sa svojom ustaljenom sudskom praksom, Ustavni sud podsjeća da se navodna povreda ustavnih prava može cijeniti tek kada postupak u određenom predmetu bude okončan što u konkretnom predmetu nije slučaj.

7. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za izdavanje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-568/04 (K.H.) | Sudska praksa | Aktio