Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-547/03 (''Munja” d.o.o.)

Odluka donesena 26. 08. 2004.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-547/03

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 08. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. augusta 2004. godine, u predmetu broj AP-

547/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Munja” d.o.o., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-1866/02 od 11. septembra 2003. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj 07-15-547/02 od 25. jula 2002. godine, i rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Goražde, broj 10-

5/02-15-1-54/02-91 od 27. februara 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. “Munja” d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Ustikoline - Foča, koga zastupa G. V., advokat iz Sarajeva, podnio je, 21. novembra 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1866/02 od 11. septembra 2003. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj 07-15-547/02 od 25. jula 2002. godine i rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Goražde broj 10-5/02-15-1-54/02-91 od 27. februara 2002. godine.

2. Rješenjem o uplati javnih prihoda Porezne uprave Kantonalnog ureda Goražde, broj 10-5/02-

15-1-54/02-91 od 27. februara 2002. godine, naloženo je apelantu, kao poreznom obvezniku, da izvrši uplatu poreza na promet duhana i duhanskih prerađevina u iznosu od 50.932,68 konvertibilnih maraka i kamata u iznosu od 2.298,66 konvertibilnih maraka.

3. Protiv prvostepenog rješenja apelant je uložio žalbu drugostepenom upravnom organu, Federalnom ministarstvu finansija, koji je u žalbenom postupku donio rješenje, broj 07-15-574/02 od 25. jula 2002. godine, kojim je odbio žalbu kao neosnovanu.

4. Protiv drugostepenog rješenja, kao konačnog u upravnom postupku, apelant je pokrenuo upravni spor tužbom kod Vrhovnog suda. Vrhovni sud je nakon provedenog postupka donio presudu, broj U-1866/02 od 11. septembra 2003. godine, kojom je odbio tužbu apelanta.

5. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, 21. novembra 2003. godine, u kojoj navodi da mu je predmetnim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zaključuje, a pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu Evropske komisije za ljudska prava (vidi odluku o dopustivosti, X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82, od 4 maja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), da se apelant ne može pozivati na povredu prava na pravičan postupak, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog (javnog) zakonodavstva, osim ukoliko ne dođe do očigledne zloupotrebe toga prava. Kako, u konkretnom slučaju, Ustavni sud nije našao da postoji zloupotreba prava, slijedi da je ovaj dio navoda apelanta inkompatibilan sa Ustavom ratione materiaeu smislu člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

8. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da odredbu člana 13. Evropske konvencije treba uzeti u obzir zajedno sa članom 6. Evropske konvencije, naročito u kontekstu navedenih povreda prava predviđenih Evropskom konvencijom, kao što je to slučaj u ovom predmetu. Tekst člana 6. Evropske konvencije i relevantna sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava garantira, između ostalog, pravo na pristup sudu, ali ne i mogućnost podnošenja žalbe višem sudu nakon što nezavisni i nepristrasni sud odluči o pravnoj stvari. Prema tome, član 13. Evropske konvencije ne obavezuje državu da osigura mogućnost žalbe višem sudu da bi se ustanovilo da li je došlo do povrede prava iz Evropske konvencije (vidi, bivša Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. godine, Odluke i izvještaji 49, 67). U takvim slučajevima, član 13. Evropske konvencije ne pruža dodatnu zaštitu u odnosu na onu koju predviđa član 6. Evropske konvencije.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-547/03 (''Munja” d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio