Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-640/03 (“Burović” d.o.o.)

Odluka donesena 21. 09. 2004.

  • Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-640/03

Apelacija

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti

21. 09. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. David Feldman, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 21. septembra 2004. godine, u predmetu broj AP-640/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

RJEŠENJE

Odbija se kao neosnovan zahtjev “Burović” d.o.o., za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP-640/03 od 4. marta 2004. godine.

OBRAZLOŽENJE

1.“Burović” d.o.o. (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), iz Ilidže, podnio je 31. marta 2004. godine zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) za preispitivanje odluke Ustavnog suda broj AP-640/03 od 4. marta 2004. godine.

2. Ustavni sud podsjeća da je u postupku pred Ustavnim sudom u predmetu, broj AP-640/03 podnosilac zahtjeva, tada u svojstvu apelanta, podnio apelaciju Ustavnom sudu, kojom je osporavao rješenje Federalnog ministarstva finansija – Porezne uprave Federacije, Kantonalnog ureda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) o pokretanju postupka prinudne naplate, broj 10-9/03-15-1549/03 od 5. decembra 2003. godine, smatrajući da je osporeno rješenje nezakonito i da krši Ustav Bosne i Hercegovine. Predmet postupka jeste prinudna naplata poreza preduzeta od strane Porezne uprave protiv apelanta. Apelant je u svojoj apelaciji naveo određene činjenice i dokaze na kojima je temeljio svoje navode da je osporeno rješenje Porezne uprave neustavno i nezakonito. U povodu apelacije Ustavni sud je donio odluku, broj AP-640/03 od 4. marta 2004. godine, kojom je odbacio apelaciju kao preuranjenu.

3. Ustavni sud je u odluci, broj AP-640/03 od 4. marta 2004. godine, zaključio slijedeće: “8. U konkretnom slučaju, apelant pobija rješenje o izvršenju rješenja o porezu na dobit privrednih društava. Pored toga, prema navodima apelanta, konačno pitanje porezne obaveze nije još uvijek pravosnažno okončano jer je u toku upravni spor pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju, postupak po predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine”.

4. U zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda, podnosilac zahtjeva navodi da “nije bitnaodluka Vrhovnog suda povodom upravnih sporova o glavnoj stvari, jer ista nema uticaj na izbor porezne uprave koje propise će primjeniti u postupku prinudne naplate navodnih poreznih obaveza”. Podnosilac zahtjeva ovakav stav obrazlaže činjenicom da je u konkretnoj stvari došlo do retroaktivne primjene novog Zakona o poreznoj upravi i Pravilnika o procedurama prinudne naplate poreznih obaveza, čime je izgubljeno pravo na djelotvoran pravni lijek. Ovo zbog toga što se, kako navodi podnosilac zahtjeva, čekanje na odluku Vrhovnog suda povodom upravnih sporova o glavnoj stvari ne može smatrati djelotvornim pravnim lijekom, kao ni žalba protiv osporenog rješenja, jer ista ne odlaže njegovo izvršenje. U suštini, podnosilac zahtjeva, u zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda samo detaljnije obrazlaže činjenice koje je i ranije naveo u apelaciji od 10. decembra 2003. godine.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP- 640/03 od 31. marta 2003. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koje u relevantnom dijelu glase: “Član 71.

U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla odlučno utjecati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, ta stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke.

U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti predviđeni u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda. [...].

Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici. [...]"

6. S obzirom da je odluka čije se preispitivanje traži donesena 4. marta 2004. godine, a zahtjev podnesen 31. marta 2003. godine, te polazeći od odredbe člana 71. stav 6. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojoj preispitivanje odluke Ustavnog suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine, zahtjev za preispitivanje je dopustiv.

7. Ustavni sud ističe da prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, Ustavni sud mora imati na umu da su, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja odluka Ustavnog suda prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda je izuzetan postupak i predmet strogog ispitivanja. Odluka o dopustivosti zahtjeva, stoga ni na koji način ne prejudicira meritum zahtjeva.

8. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su, prima facie, činjenice koje su podnesene, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice, na kojima se bazira zahtjev za preispitivanje, mogle po prirodi imati odlučujući utjecaj, one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda za koje se traži preispitivanje. Ustavni sud u vezi s tim, ističe da zahtjev za preispitivanje sam po sebi nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. S druge strane, Ustavni sud ne može niti isključiti mogućnost da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. Na Ustavnom sudu je da odluči da li činjenice navedene u zahtjevu stvaraju nedoumicu u pogledu zaključaka sadržanih u odluci Ustavnog suda čije se preispitivanje traži.

9. U pogledu razmatranja osnovanosti konkretnog zahtjeva za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda, Ustavni sud zapaža da iz sadržaja zahtjeva za preispitivanje, u odnosu na sadržaj apelacije od 10. decembra 2003. godine, proizilazi da su navodi u zahtjevu za preispitivanje dati sa više detalja u vezi navodne retroaktivne primjene navedenih propisa. Međutim, u zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda, nije navedena ni jedna nova činjenica u odnosu na apelaciju, odnosno ni jedna činjenica koja bi po svojoj prirodi mogla odlučno utjecati na drugačiji ishod konkretnog ustavnosudskog spora i koja, kad je odluka Ustavnog suda bila donesena, nije bila poznata Ustavnom sudu i nije razumno mogla biti poznata apelantu, odnosno podnosiocu zahtjeva. Ustavni sud posebno ukazuje da se zahtjevom za preispitivanje odluke Ustavog suda, ne preciziraju navodi iz apelacije u odnosu na činjenice koje su podnosiocu zahtjeva bile poznate u vrijeme podnošenja apelacije. Apelant i sam potvrđuje da je u toku upravni spor pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, što znači da postupak u konkretnom predmetu još nije okončan. Iz ovih razloga Ustavni sud u odluci čije se preispitivanje traži nije meritorno odlučivao, što znači da apelant ima mogućnost podnošenja apelacije protiv konačne odluke. Ustavni sud zaključuje da zahtjev za preispitivanje ne sadrži nikakve nove činjenice (informacije ili dokumente) koji bi imali odlučujući utjecaj na izvornu odluku Ustavnog suda i ne predstavljaju osnov za preispitivanje navedene odluke.

10. Polazeći od navedenog, a na prijedlog Malog vijeća, u skladu sa odredbama člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio jednoglasno kao u dispozitivu ovog rješenja.

11. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-640/03… | Sudska praksa | Aktio