Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-641/04 (I.K.)
Odluka donesena 09. 12. 2004.
- Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-641/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 12. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. decembra 2004. godine, u predmetu broj AP-641/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 11. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I. K., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, broj Kž-753/76 od 29. septembra 1976. godine i presude Okružnog suda u Sarajevu, broj K-
511/75 od 1. marta 1976. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. I. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Varaždina, podnio je, 21. jula 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-753/76 od 29. septembra 1976. godine i presude Okružnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj K-511/75 od 1. marta 1976. godine.
2. Apelant je presudom Okružnog suda, broj K-511/75 od 1. marta 1976. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj Kž-753/76 od 29. septembra 1976. godine, oglašen krivim zbog počinjenog krivičnog djela protiv opšte sigurnosti ljudi predviđenog i kažnjivog po čl. 273. stav 5. u vezi sa čl. 271. stav 3. Krivičnog zakona, te osuđen na kaznu strogog zatvora u trajanju od jedne godine.
3. Protiv osporenih presuda apelant je podnio inicijativu za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti Tužilaštvu Federacije Bosne i Hercegovine, koje je aktom, broj KTŽ-83/04 od 7. juna 2004. godine, obavijestilo apelanta, da nije našlo zakonskog osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 11. Poslovnika Ustavnog suda.
5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
6. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
7. Član 16. stav 2. tačka 11. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
11apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;».
8. Ustavni sud treba ustanoviti koji je posljednji pravni lijek u apelantovom slučaju bio efektivan i adekvatan, odnosno koja je odluka u konkretnom slučaju konačna. Apelantu protiv osporene presude Vrhovnog suda, nije bio na raspolaganju redovan pravni lijek, pa se ta presuda smatra posljednjom odlukom u redovnom postupku. Apelant je zatim uložio vanredni pravni lijek – zahtjev za zaštitu zakonitosti. S obzirom da se ovaj pravni lijek podnosi u formi inicijative, a da je u diskreciji nadležnog tužioca da odluči da li će podići zahtjev za zaštitu zakonitosti, taj pravni lijek se ne može smatrati efektivnim pravnim lijekom u smislu u smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
9. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavni akt kojim zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa prema tome proizilazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.
10. Prema navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu da je predmet pobijanja apelacijom presuda Okružnog suda, koja je donesena 29. septembra 1976. godine, odnosno prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, proizilazi da je van nadležnosti Ustavnog suda ratione temporis, da se upusti u ispitivanje te presude.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 11. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić