Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-646/03 (G.I.)

Odluka donesena 26. 08. 2004.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-646/03

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 08. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiasanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. augusta 2004. godine, u predmetima broj AP-646/03, AP-

667/03 i AP-668/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije G. I., podnesene protiv rješenja Opštinskog suda u Tuzli, broj Kv-408/03 od 1. decembra 2003. godine, rješenja Opštinskog suda u Tuzli, broj Ki-82/02 od 10. novembra 2003. godine, rješenja Opštinskog suda u Tuzli, broj Kv-

353/03 od 13. oktobra 2003. godine, rješenja Opštinskog suda u Tuzli, broj Ki-18/03 od 24. septembra 2003. godine, rješenja Opštinskog suda u Tuzli, broj Kv-409/03 od 9. decembra 2003. godine, i rješenja Opštinskog suda u Tuzli, broj Ki-188/02 od 10. novembra 2003. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. G. I. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, podnijela je 22. i 25. decembra 2003. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Opštinskog suda u Tuzli, broj Kv-408/03 od 1. decembra 2003. godine, rješenja Opštinskog suda u Tuzli, broj Ki-82/02 od 10. novembra 2003. godine, rješenja Opštinskog suda u Tuzli, broj Kv-353/03 od 13. oktobra 2003. godine, rješenja Opštinskog suda u Tuzli, broj Ki-18/03 od 24. septembra 2003. godine, rješenja Opštinskog suda u Tuzli, broj Kv-409/03 od 9. decembra 2003. godine, i rješenja Opštinskog suda u Tuzli, broj Ki-188/02 od 10. novembra 2003. godine.

2. Ustavni sud je, u skladu sa članom 30. Poslovnika Ustavnog suda, odlučio da apelacije AP-

646/03, 667/03 i 668/03 spoji u jedan predmet, pod brojem AP-646/03, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda po istom pitanju, povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku.

3. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način:

Apelacija broj AP-646/03

4. Apelantica je Opštinskom tužilaštvu u Tuzli podnijela krivičnu prijavu protiv Jusufa Džafića zbog, navodno, na štetu apelantice, počinjenog krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu KZ FBiH) i krivičnog djela povreda prava iz radnog odnosa iz člana 207. KZ FBiH.

5. Opštinsko tužilaštvo u Tuzli je donijelo akt 18. marta 2002. godine, broj Kt-11/02, kojim je obavijestilo apelanticu da je odbacilo njenu krivičnu prijavu jer prijavljena djela nisu krivična djela za koja se počinioci gone po službenoj dužnosti. Ujedno, tim aktom je apelantica upućena da u roku od 8 dana može preduzeti krivično gonjenje kao oštećena, podnošenjem zahtjeva za sprovođenjem istrage Opštinskom sudu u Tuzli.

6. Apelantica je 28. marta 2002. godine podnijela zahtjev za sporovođenje istrage Opštinskom sudu u Tuzli koji je po tom zahtjevu donio rješenje, broj Ki-82/02 od 10. novembra 2003. godine, i njime obustavio istražni postupak protiv Jusufa Džafića.

7. Protiv navedenog rješenja apelantica je uložila žalbu po kojoj je krivično vijeće Opštinskog suda u Tuzli donijelo rješenje, broj Kv-408/03 od 1. decembra 2003. godine, i njime odbilo žalbu kao neosnovanu.

Apelacija broj AP-667/03

8. Apelantica je Opštinskom tužilaštvu u Tuzli podnijela krivičnu prijavu protiv Mejre Husanović i Enise Šabić zbog, navodno, na štetu apelantice, počinjenog krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 1. KZ FBiH i krivičnog djela davanje lažnog iskaza iz člana 328. stav 2. KZ FBiH.

9. Opštinsko tužilaštvo u Tuzli je donijelo akt 20. januara 2003. godine, broj Kt-111/02, kojim je obavijestilo apelanticu da je odbacilo njenu krivičnu prijavu jer ne postoji osnvana sumnja da su imenovana lica počinila navedena krivična djela. Ujedno, tim aktom je apelantica upućena da u roku od 8 dana može preduzeti krivično gonjenje kao oštećena, podnošenjem prijedloga za preduzimanje određenih istražnih radnji.

10. Apelantica je 5. februara 2003. godine podnijela zahtjev za sporovođenje istrage Opštinskom sudu u Tuzli koji je po tom zahtjevu donio rješenje, broj Ki-18/03 od 24. septembra 2003. godine, i njime obustavio istražni postupak protiv Mejre Husanović i Enise Šabić.

11. Protiv navedenog rješenja apelantica je uložila žalbu po kojoj je krivično vijeće Opštinskog suda u Tuzli donijelo rješenje, broj Kv-353/03 od 13. oktobra 2003. godine, i njime odbilo žalbu kao neosnovanu.

Apelacija broj AP-668/03

12. Apelantica je Opštinskom tužilaštvu u Tuzli podnijela krivičnu prijavu protiv Ruzmira Kabadajića zbog, navodno, na štetu apelantice, počinjenog krivičnih djela Zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti iz člana 383. KZ FBiH, Neizvršavanje odluke o vraćanju na rad iz člana 284. KZ FBiH, Povreda prava iz radnog odnosa iz člana 280. KZ FBiH i krivičnog djela Nesavjestan rad u službi iz člana 387. KZ FBiH.

13. Opštinsko tužilaštvo u Tuzli je po predmetnoj krivičnoj prijavi donijelo akt 21. juna i 26. decembra 2002. godine, broj Kt-2/01, kojim je obavijestilo apelanticu da je odbacilo njenu krivičnu prijavu jer ne postoji osnovana sumnja da je imenovano lice počinilo navedena krivična djela, niti neko drugo krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti. Ujedno, aktom od 21. juna 2002. godine apelantica je upućena da u roku od 8 dana može preduzeti krivično gonjenje kao oštećena, podnošenjem zahtjeva za sprovođenje istrage Opštinskom sudu u Tuzli.

14. Apelantica je 9. jula 2002. godine podnijela zahtjev za sporovođenje istrage Opštinskom sudu u Tuzli koji je po tom zahtjevu donio rješenje, broj Ki-188/02 od 10. novembra 2003. godine, i njime obustavio istražni postupak protiv Ruzmira Kabadajića.

15. Protiv navedenog rješenja apelantica je uložila žalbu po kojoj je krivično vijeće Opštinskog suda u Tuzli donijelo rješenje, broj Kv-409/03 od 9. decembra 2003. godine, i njime odbilo žalbu kao neosnovanu.

16. Nakon toga, apelantica je podnijela apelacije Ustavnom sudu i dopune apelacija u kojima tvrdi da joj je u predmetnim postupcima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i relevantne odredbe Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.

17. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

18. Ustavni sud želi, prije svega, podsjetiti da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima iz Ustava koja proizlaze iz presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Apelaciona nadležnost je, stoga, ograničena na ustavna pitanja i Ustavni sud, u suštini, nije nadležan da preispituje jesu li niži sudovi ispravno primijenili zakone i utvrdili činjenice, osim u slučajevima u kojima odluke nižih sudova krše ustavna prava. To je slučaj ukoliko je neki redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminatorska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava. (Vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 39/01, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/02.)

19. Sporno pitanje u konkretnom slučaju je da li je osporenim rješenjima Opštinskog suda u Tuzli, kojima je odbijen kao neosnovan apelanticin zahtjev za provođenjem istrage protiv osumnjičenih lica, povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Postavlja se, dakle, pitanje uživa li u ovom slučaju apelantica zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

20. Ustavni sud zapaža da je u ovom predmetu Opštinski sud u Tuzli odlučivao o apelanticim zahtjevima za pokretanje postupaka za provođenje istrage protiv trećeg lica, te da se apelantica ne žali na sudsku odluku o njenoj krivici. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj ..../04).

21. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Stoga slijedi da su navodi apelacija inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

22. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-646/03 (G.I.) | Sudska praksa | Aktio