Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-751/04 (M.M.)
Odluka donesena 29. 09. 2004.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-751/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 09. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 29. septembra. 2004. godine, u predmetu broj AP-751/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. M., podnesena protiv dopunskog rješenja Službe za opštu upravu i stambene poslove opštine Zenica broj 03-372-393/99 od 5. jula 2004. godine i zaključka o dozvoli izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Službe za opštu upravu i stambene poslove opštine Zenica, broj 03-372-393/99 od 17. aprila 2003. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, podnio je 27. avgusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv dopunskog rješenja Službe za opštu upravu i stambene poslove opštine Zenica ( u daljnjem tekstu: Služba za opštu upravu) broj 03-372-393/99 od 5. jula 2004. godine i zaključka o dozvoli izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Službe za opštu upravu broj 03-372-393/99 od 17. aprila 2003. godine. Predmetnom apelacijom, apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Službi za opštu upravu da obustavi administrativno izvršenje, zakazano za 31. avgust 2004. godine, protiv apelanta do okončanja apelacionog postupka.
2. U cilju otkupa stana, apelant se obratio Službi za opštu upravu sa zahtjevom za obnovu ex lege poništenog ugovora o korištenju stana od 10. novembra 1993. godine. Nakon provedenog postupka taj organ donio je rješenje, broj 03-23-12-6111/00 od 27. aprila 2000. godine, kojim je obnovljen predmetni ugovor.
3. Apelant je, 17. maja 2000. godine, sa prethodnim vlasnikom zaključio Ugovor o kupoprodaji stana na kojem je stečeno stanarsko pravo, nakon čega je isti ugovor ovjeren od strane Kantonalnog pravobranilaštva u Zenici i Opštinskog suda u Zenici. Na temelju ovog ugovora apelant i njegova supruga su rješenjem Opštinskog suda u Zenici, broj Dn.II-2595/00 od 23. juna 2000. godine, stekli pravo vlasništva na predmetnom stanu sa dijelom ½.
4. Nakon toga, Služba za opštu upravu donijela je rješenje, broj 03-23-12-6111/00 od 24. oktobra 2000. godine, kojim je poništila svoje rješenje o obnavljanju poništenog Ugovora o korištenju stana, broj 03-23-12-6111/00 od 27. aprila 2000. godine. O razlozima za ovakvu odluku, Služba za opštu upravu navodi da je naknadnom provjerom utvrđeno da je prijeratni nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, D. J., tom organu podnio zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed. Protiv navedenog rješenja, od 24. oktobra 2000. godine, apelant je uložio žalbu nadležnom drugostepenom organu za stambene poslove, ali ni do danas žalbeni postupak nije okončan.
5. Potom je Služba za opštu upravu donijela zaključak o dozvoli izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica broj 03-372-393/99 od 17. aprila 2003. godine. Tim zaključkom je utvrđeno da se sporni stan vraća u posjed nosiocu stanarskog prava D. J., jer je odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, broj 512-1666-1/1 od 12. juna 2001. godine, potvrđeno da je imenovani bio nosilac stanarskog prava na spornom stanu na dan 1. april 1992. godine. Protiv navedenog rješenja apelant je uložio žalbu nadležnom drugostepenom organu po kojoj nije donesena odluka.
6. Dopunskim rješenjem Službe za opštu upravu, broj 03-372-393/99 od 5. jula 2004. godine, dopunjen se prethodni zaključak istog organa, broj 03-372-393/99 od 17. aprila 2003. godine, tako što se njime konstatuje da apelantu prestaje pravo korištenja spornog stana danom prijema tog rješenja. Pored toga, apelantu se nalaže da isti stan, sa drugim licima, napusti u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, kao i da stan slobodan od lica i stvari stavi na raspolaganje D. J.. Protiv navedenog rješenja apelant je uložio žalbu drugostepenom stambenom organu po kojoj još uvijek nije donesena odluka.
7. Konačno, zaključkom o dozvoli izvršenja Službe za opštu upravu, broj 03-372-393/99 od 17. avgusta 2004. godine, određeno je da će se provesti administrativno izvršenje rješenja tog organa od 5. jula 2004. godine i da će apelant iz spornog stana biti deložiran 31. avgusta 2004. godine u 10,00 sati. Navedenim zaključkom se apelantu nalaže da u zakazano vrijeme prisustvuje izvršenju jer će u protivnom stan biti otvoren prinudnim putem.
8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
14. apelacija je preuranjena;».
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijati samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu okončan.
10. U konkretnom slučaju, apelant pobija dopunsko rješenje Službe za opštu upravu broj 03-372-
393/99 od 5. jula 2004. godine i zaključak o dozvoli izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Službe za opštu upravu broj 03-372-393/99 od 17. aprila 2003. godine. Prema navodima apelanta, konačno pitanje pravne valjanosti osporenog dopunskog rješenja i zaključka o dozvoli izvršenja još uvijek nije okončano, jer je u toku postupak po njegovim žalbama protiv tih odluka pred drugostepenim organom Ministarstvom za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-Dobojskog kantona.
11. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić