Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-758/04 (D.S.)

Odluka donesena 30. 11. 2004.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-758/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 11. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 30. novembra 2004. godine, u predmetu broj AP-758/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. S., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev- 155/03 od 26. februara 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. D. S. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, koga zastupa Goran Marić advokat iz Banja Luke, podnio je, 26. avgusta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-155/03 od 26. februara 2004. godine.

2. Općina Ključ podnijela je tužbu protiv apelanta radi prestanka stanarskog prava. Prvostepenom presudom Općinskog suda Ključ, broj P-49/00 od 20. oktobra 2000. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-27/01 od 12. marta 2001. godine, apelantu je prestalo stanarsko pravo na dvosobnom stanu, koji se nalazi u Ključu ul. Branilaca BiH broj 66. Nakon toga, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja je odbačena rješenjem broj Rev-155/03 od 26. februara 2004. godine.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

4. Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

5. U skladu s navedenom praksom, Ustavni sud primjećuje da se rješenje Vrhovnog suda, broj Rev-155/03 od 26. februara 2004. godine, ne može smatrati «konačnom odlukom» iz člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, obzirom da je apelantova revizija odbačena zbog neispunjavanja formalnih zahtijeva tog pravnog lijeka (do zaključenja glavne rasprave nije navedena vrijednost predmeta spora). Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je apelant u predmetnom postupku bio tuženi, te slijedom toga nije ni mogao označiti vrijednost predmeta spora, tj. ispuniti uvjet za izjavljivanje revizije. Međutim, u takvoj situaciji apelant je umjesto revizije mogao podnijeti apelaciju Ustavnom sudu, protiv presude Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-27/01 od 12. marta 2001. godine, ukoliko je smatrao da su tom odlukom povrijeđena njegova ustavna prava. Navedeni stav Ustavni sud je zauzeo u svojoj odluci o dopustivosti broj AP-297/04 od 27. avgusta 2004. godine.

6. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud kao «konačnu odluku» u ovom predmetu može smatrati samo presudu Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-27/01 od 12. marta 2001. godine, jer je to posljednja odluka kojom je meritorno odlučeno o apelantovoj žalbi. Međutim, da bi se ista mogla ispitati prvo se mora riješiti pitanje njene blagovremenosti.

7. Apelant je presudu Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-27/01 od 12. marta 2001.

godine, morao primiti prije 26. februara 2004. godine, obzirom da je to datum kada je Vrhovni sud donio rješenje o apelantovoj reviziji. Kako je apelacija podnesena 26. avgusta 2004. godine, proizilazi da je ista podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda Bihać broj Gž-27/01 od 12. marta 2001. godine.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-758/04 (D.S.) | Sudska praksa | Aktio