Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-782/04 (M.S.)
Odluka donesena 29. 09. 2004.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-782/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 09. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković i prof. dr Miodrag Simović, sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 29. septembra 2004. godine, u predmetu broj AP 782/04, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3, člana 16 stav 2 tačka 14 i člana 59 stav 2 tačka 1 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. S., podnesena protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu broj 239/04 od 30. juna 2004. godine («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 63/04), jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. M. S. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Vlasenice, podnio je 30. avgusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) broj 239/04 od 30. juna 2004. godine. Apelant je istovremeno zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom će osporenu odluku staviti van snage i omogućiti mu da obavlja dužnosti na koje je izabran.
2. Visoki predstavnik donio je, 30. juna 2004. godine, Odluku kojom je apelanta smijenio sa funkcije člana Glavnog odbora Srpske demokratske stranke (u daljnjem tekstu: SDS), poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija koje je do tada obavljao. Istom Odlukom, apelantu je zabranjeno da obavlja svaku službenu, izbornu ili imenovanu javnu funkciju, kao i da se kandiduje na izborima i obavlja funkcije u političkim strankama, ukoliko ili sve dotle dok ga Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da ih obavlja ili da se kandiduje. U ovoj odluci se navodi da je ovakva mjera preduzeta protiv apelanta zato što je kao jedan od vodećih članova SDS-a, koji zauzima odgovoran položaj u stranci, a na osnovu pouzdane informacije i vjerovanja, djelimično ili u potpunosti, kriv za propust SDS-a da iz političkog ambijenta eliminiše uslove koji doprinose omogućavanju opstanka lica optuženih shodno članu 19 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Ovakvi apelantovi propusti, kako se dalje navodi u osporavanoj odluci, štetni su po stabilnost i zakonitost jer opstruišu proces sprovođenja mira.
3. Apelant u svojoj apelaciji navodi da su osporavanom odlukom Visokog predstavnika povrijeđeni demokratski principi određeni članom I/2 Ustava Bosne i Hercegovine kao i pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, pravo na slobodu misli, savjesti, slobodu izražavanja, slobodu udruživanja s drugim i pravo na nediskriminaciju po bilo kom osnovu kao što je političko i drugo mišljenje, koji su garantovani čl. II/3 e), g), h), i) i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da su osporavanom odlukom povrijeđeni član 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i član 25 Pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant je predložio da Ustavni sud obveže Bosnu i Hercegovinu da mu na ime nadoknade materijalne i nematerijalne štete doznači iznos od 107.138 KM i to u mjesečnom iznosu, počev od 1. jula 2004. godine.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
14. apelacija je preuranjena».
5. Ustavni sud podsjeća, da shodno dosadašnjoj jurisprudenciji, ima nadležnost da ocjenjuje akte Visokog predstavnika kada on zamjenjuje domaće organe vlasti (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 9/00 od 3. novembra 2000, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 1/01). Takođe, Ustavni sud ima nadležnost da ocjenjuje usaglašenost svih akata sa Ustavom Bosne i Hercegovine, bez obzira na donosioca, sve dok je ova ocjena zasnovana na jednoj od nadležnosti navedenih u članu VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda, broj 25/00, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 17/01). Istovremeno, Ustavni sud podsjeća na svoje Rješenje broj U 37/01 od 2. novembra 2001. godine, kojim je odbacio apelantovu apelaciju smatrajući da Odluka Visokog predstavnika ne može da se smatra sudskom presudom kao što se zahtijeva članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud takođe podsjeća da se, shodno članu II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Sem toga, shodno članu II/6 Ustava Bosne i Hercegovine, svi «(…).sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta (…)» primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode (…)» iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Nadalje, shodno članu II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, određeni međunarodni sporazumi o ljudskim pravima se takođe primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ujedno, navedenim članom propisano je da «sva lica u Bosni i Hercegovini će biti slobodna od diskriminacije po bilo kojem osnovu […].» Slijedi da svim licima u Bosni i Hercegovini mora da bude obezbijeđeno da uživaju ljudska prava i osnovne slobode predviđene Ustavom i Evropskom konvencijom, bez ikakvih izuzetaka od obaveze poštovanja ovih standarda.
7. Zbog toga, a imajući u vidu dosadašnju jurisprudenciju, Ustavni sud je zauzeo stav da je, kao institucija koja podržava Ustav Bosne i Hercegovine, nadležan da preispituje sve akte, bez obzira na donosioca, ako je pitanje pokrenuto shodno jednoj od nadležnosti Ustavnog suda shodno članu VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine.
8. Razmatrajući formalne aspekte osporene i sličnih odluka Visokog predstavnika, kao i posljedice koje iz njih proističu za lica na koja se odnose, Ustavni sud je mišljenja da takve odluke ozbiljno otvaraju pitanja postojanja kršenja pojedinih prava i osnovnih sloboda iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Između ostalog, Ustavni sud primjećuje da onemogućavanje osporavanja predmetnih odluka Visokog predstavnika ostavlja takva lica bez ikakve zaštite njihovih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takav pristup takođe ostavlja pojedinca bez ikakvog pravnog lijeka čime se dovodi u pitanje poštovanje prava iz člana 13 Evropske konvencije. Zbog toga, otvara se pitanje i postojanja kršenja prava o zabrani diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine.
9. U konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da osporena odluka Visokog predstavnika, kao pojedinačan pravni akt ne sadržava činjenični ni pravni osnov, niti pouku o pravnom lijeku. Međutim, s druge strane postoji obaveza svih državnih organa u Bosni i Hercegovini da, primjenom prava i principa iz Evropske konvencije, preispituju sve akte koji mogu da dovedu do kršenja pojedinačnih prava i obezbijede njihovu zaštitu od eventualnih povreda.
10. Apelant je podnio apelaciju protiv odluke Visokog predstavnika kojom je smijenjen sa funkcije Glavnog odbora SDS-a, poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske i ostalih javnih i stranačkih funkcija, zbog čega mu prestaju sva prava na nadoknade i status koji proizlazi iz tih funkcija, te se uskraćuje mogućnost da se kandiduje na izborima i obavlja funkcije u političkim strankama. Međutim, apelant nije pokušao da ospori Odluku Visokog predstavnika pred nadležnim sudovima, koji shodno Ustavu Bosne i Hercegovine moraju direktno da primjenjuju Evropsku konvenciju i pruže zaštitu garantovanih prava i sloboda, nego se direktno obratio Ustavnom sudu.
11. Shodno odredbama člana 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, apelacija može da se podnese samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. Imajući u vidu odredbe člana 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda, shodno kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova da razmatra prijedlog apelanta da donese privremenu mjeru.
14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić