Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-785/04 (B.E.-Z)
Odluka donesena 29. 09. 2004.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-785/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 09. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković i prof. dr Miodrag Simović, sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 29. septembra 2004. godine, u predmetu broj AP 785/04, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3, člana 16 stav 2 tačka 14 i člana 59 stav 2. tačka 1 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija V. E.-Z., podnesena protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu broj 230/04 od 30. juna 2004. godine («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 63/04), jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. V. E.-Z. (u daljnjem tekstu: apelantkinja), iz Banje Luke, koju zastupa Nebojša Pantić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 30. avgusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu broj 230/04 od 30. juna 2004. godine.
2. Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) donio je, 30. juna 2004. godine, Odluku kojom je apelantkinju smijenio sa funkcije člana Glavnog odbora Srpske demokratske stranke (u daljnjem tekstu. SDS) i poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kao i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija koje je do tada obavljala. Istom odlukom, apelantkinji je zabranjeno da obavlja svaku službenu, izbornu ili imenovanu javnu funkciju, kao i da se kandiduje na izborima i obavlja funkcije u političkim strankama, ukoliko ili sve dotle dok je Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da ih obavlja ili da se kandiduje. U ovoj odluci se navodi da je ovakva mjera preduzeta protiv apelantkinje zato što je kao jedan od vodećih članova SDS-a, koji zauzima odgovoran položaj u stranci, a na osnovu pouzdane informacije i vjerovanja, djelimično ili u potpunosti, kriva za propust SDS-a da iz političkog ambijenta eliminiše uslove koji doprinose omogućavanju opstanka lica optuženih prema članu 19 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Ovakvi propusti apelantkinje, kako se dalje navodi u osporavanoj odluci, štetni su po stabilnost i zakonitost jer opstruišu proces sprovođenja mira.
3. Apelantkinja u svojoj apelaciji navodi da su joj osporavanom odlukom Visokog predstavnika povrijeđeni pravo na pravično saslušanje u krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, sloboda misli, sloboda udruživanja s drugim i pravo na nediskriminaciju po bilo kom osnovu kao što je političko i drugo mišljenje garantirani članom II/3e), g), i) i članom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od sljedećih slučajeva: (...)
14. apelacija je preuranjena».
5. Ustavni sud podsjeća da, prema dosadašnjoj jurisprudenciju, ima nadležnost da ocjenjuje akte Visokog predstavnika kada on zamjenjuje domaće organe vlasti (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 9/00 od 3. novembra 2000, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 1/01). Takođe, Ustavni sud ima nadležnost da ocjenjuje usaglašenost svih akata sa Ustavom Bosne i Hercegovine, bez obzira na donosioca, sve dok je ova ocjena zasnovana na jednoj od nadležnosti navedenih u članu VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda, broj 25/00, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 17/01). Istovremeno, Ustavni sud podsjeća na svoje Rješenje broj U 37/01 od 2. novembra 2001. godine, kojim je odbacio apelantovu apelaciju smatrajući da odluka Visokog predstavnika ne može da se smatra sudskom presudom kao što se zahtijeva članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud takođe podsjeća da se, shodno članu II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Sem toga, shodno članu II/6 Ustava Bosne i Hercegovine, svi «(…).sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta (…)» primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode (…)» iz člana II/2 Ustava Bosne i Hercegovine. Nadalje, shodno članu II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, određeni međunarodni sporazumi o ljudskim pravima se također primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ujedno, navedenim članom propisano je da «sva lica u Bosni i Hercegovini će biti slobodna od diskriminacije po bilo kom osnovu […].» Slijedi da svim licima u Bosni i Hercegovini mora da bude obezbijeđeno da uživaju ljudska prava i osnovne sloboda predviđene Ustavom i Evropskom konvencijom, bez ikakvih izuzetaka od obaveze poštovanja ovih standarda.
7. Zbog toga, a imajući u vidu dosadašnju jurisprudenciju, Ustavni sud je zauzeo stav da je, kao institucija koja podržava Ustav Bosne i Hercegovine, nadležan da preispituje sve akte, bez obzira na donosioca, ako je pitanje pokrenuto shodno jednoj od nadležnosti Ustavnog suda shodno članu VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine.
8. Razmatrajući formalne aspekte osporene i sličnih odluka Visokog predstavnika, kao i posljedice koje iz njih proističu za lica na koja se odnose, Ustavni sud je mišljenja da takve odluke ozbiljno otvaraju pitanja postojanja kršenja pojedinih prava i osnovnih sloboda iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Između ostalog, Ustavni sud primjećuje da onemogućavanje osporavanja predmetnih odluka Visokog predstavnika ostavlja takva lica bez ikakve zaštite njihovih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takav pristup takođe ostavlja pojedinca bez ikakvog pravnog lijeka čime se dovodi u pitanje poštovanje prava iz člana 13 Evropske konvencije. Zbog toga, otvara se pitanje i postojanja kršenja prava o zabrani diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine.
9. U konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da osporena odluka Visokog predstavnika, kao pojedinačan pravni akt ne sadržava činjenični ni pravni osnov, niti pouku o pravnom lijeku. Međutim, s druge strane postoji obaveza svih državnih organa u Bosni i Hercegovini da, primjenom prava i principa iz Evropske konvencije, preispituju sve akte koji mogu da dovedu do kršenja pojedinačnih prava i obezbijede zaštitu od eventualnih povreda.
10. U konkretnom slučaju, apelantkinja je podnijela apelaciju protiv Odluke Visokog predstavnika kojom se smjenjuje sa funkcije člana Glavnog odbora SDS-a, poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija, zbog čega joj prestaju sva prava na nadoknade i status koji proizlazi iz tih funkcija, te joj se uskraćuje mogućnost da se kandiduje na izborima i obavlja funkcije u političkim strankama. Međutim, apelantkinja nije pokušala da ospori Odluku Visokog predstavnika pred nadležnim sudovima, koji shodno Ustavu Bosne i Hercegovine moraju direktno da primjenjuju Evropsku konvenciju i da pružaju zaštitu garantovanih prava i sloboda, nego se direktno obratila Ustavnom sudu.
11. Shodno odredbama člana 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, apelacija može da se podnese samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. Imajući u vidu odredbe člana 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda, shodno kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić