Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-786/04 (D.Đ.)

Odluka donesena 29. 09. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-786/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 09. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković i prof. dr Miodrag Simović, sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 29. septembra 2004. godine, u predmetu broj AP 786/04, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3, člana 16 stav 2 tačka 14 i člana 59 stav 2. tačka 1 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. Đ., podnesena protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu broj 251/04 od 30. juna 2004. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. D. Đ. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Novog Grada, podnio je 29. avgusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, broj 251/04 od 30. juna 2004. godine.

2. Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) donio je, 30. juna 2004. godine, Odluku kojom je apelanta smijenio sa funkcije direktora regionalnog Telekoma Republike Srpske u Prijedoru i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija koje je do tada obavljao. Istom Odlukom, apelantu je zabranjeno da obavlja svaku službenu, izbornu ili imenovanu javnu funkciju, kao i da se kandiduje na izborima i da obavlja funkcije u političkim strankama, ukoliko ili sve dotle dok ga Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da ih obavlja ili da se kandiduje. U ovoj odluci se navodi da je ovakva mjera preduzeta protiv apelanta zato što apelant snosi izvedenu krivicu za znatan doprinos institucionalnim propustima da iz političkog ambijenta eliminiše uslove koji doprinose omogućavanju opstanka lica optuženih shodno članu 19 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Ovakvi apelantovi propusti, kako se dalje navodi u osporavanoj odluci, štetni su po stabilnost i zakonitost jer opstruišu proces sprovođenja mira.

3. Apelant u svojoj apelaciji navodi da su osporavanom Odlukom Visokog predstavnika povrijeđena njegova ljudska prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine, članom 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), članom 25 Pakta o građanskim i političkim pravima kao i članom 11 Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka. Apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Bosnu i Hercegovinu da mu na ime nadoknade materijalne i nematerijalne štete isplati iznos od 200.000 KM. Istovremeno je apelant istakao, ne poričući da se osporena odluka odnosi na njega, da je njegovo ime Dragutin a ne Drago, kako je navedeno u osporenoj odluci Visokog predstavnika.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 tačka 14.Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od sljedećih slučajeva: (...)

14. apelacija je preuranjena».

5. Ustavni sud podsjeća da, shodno dosadašnjoj jurisprudenciji, ima nadležnost da ocjenjuje akte Visokog predstavnika kada on zamjenjuje domaće organe vlasti (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 9/00 od 3. novembra 2000, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 1/01). Takođe, Ustavni sud ima nadležnost da ocjenjuje usaglašenost svih akata sa Ustavom Bosne i Hercegovine, bez obzira na donosioca, sve dok je ova ocjena zasnovana na jednoj od nadležnosti navedenih u članu VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 25/00, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj U 17/01). Istovremeno, Ustavni sud podsjeća na svoje Rješenje broj U 37/01 od 2. novembra 2001. godine, kojim je odbacio apelantovu apelaciju smatrajući da Odluka Visokog predstavnika ne može da se smatra sudskom presudom kao što se zahtijeva članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud, takođe, podsjeća da se shodno članu II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Sem toga, shodno članu II/6 Ustava Bosne i Hercegovine, svi «(…).sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta (…)» primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode (…)» iz člana II/2 Ustava Bosne i Hercegovine. Nadalje, shodno članu II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, određeni međunarodni sporazumi o ljudskim pravima se takođe primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ujedno, navedenim članom propisano je da «sva lica u Bosni i Hercegovini će biti slobodna od diskriminacije po bilo kom osnovu […].» Slijedi da svim licima u Bosni i Hercegovini mora da bude obezbijeđeno da uživaju ljudska prava i osnovne slobode predviđene Ustavom i Evropskom konvencijom, bez ikakvih izuzetaka od obaveze poštovanja ovih standarda.

7. Zbog toga, a imajući u vidu dosadašnju jurisprudenciju, Ustavni sud je zauzeo stav da je, kao institucija koja podržava Ustav Bosne i Hercegovine, nadležan da preispituje sve akte, bez obzira na donosioca, ako je pitanje pokrenuto shodno jednoj od nadležnosti Ustavnog suda shodno članu VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Razmatrajući formalne aspekte osporene i sličnih odluka Visokog predstavnika, kao i posljedice koje iz njih proističu za lica na koja se odnose, Ustavni sud je mišljenja da takve odluke ozbiljno otvaraju pitanja postojanja kršenja pojedinih prava i osnovnih sloboda iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Između ostalog, Ustavni sud primjećuje da onemogućavanje osporavanja predmetnih odluka Visokog predstavnika ostavlja takva lica bez ikakve zaštite njihovih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takav pristup takođe ostavlja pojedinca bez ikakvog pravnog lijeka, čime se dovodi u pitanje poštovanje prava iz člana 13 Evropske konvencije. Zbog toga, otvara se pitanje i postojanja kršenja prava o zabrani diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine.

9. U konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da osporena Odluka Visokog predstavnika, kao pojedinačan pravni akt, ne sadržava činjenični ni pravni osnov, niti pouku o pravnom lijeku. Međutim, s druge strane postoji obaveza svih državnih organa u Bosni i Hercegovini da, primjenom prava i principa iz Evropske konvencije, preispituju sve akte koji mogu da dovedu do kršenja pojedinačnih prava i obezbijede njihovu zaštitu od eventualnih povreda.

10. Apelant je podnio apelaciju protiv Odluke Visokog predstavnika kojom je smijenjen sa funkcije direktora regionalnog Telekoma Republike Srpske i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija, zbog čega mu prestaju sva prava na nadoknade i status koji proizlazi iz tih funkcija, te mu se uskraćuje mogućnost da se kandiduje na izborima i obavlja funkcije u političkim strankama. Međutim, apelant nije pokušao da ospori Odluku Visokog predstavnika pred nadležnim sudovima, koji shodno Ustavu Bosne i Hercegovine moraju direktno da primjenjuju Evropsku konvenciju i da pružaju zaštitu garantovanih prava i sloboda, nego se direktno obratio Ustavnom sudu.

11. Shodno odredbama člana 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, apelacija može da se podnese samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

12. Imajući u vidu odredbe člana 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda, shodno kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-786/04 (D.Đ.) | Sudska praksa | Aktio