Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-924/04 (M.M.)

Odluka donesena 30. 11. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-924/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 11. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković i prof. dr Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 30. novembra 2004. godine, u predmetu broj AP 924/04, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3, člana 16 stav 2 tačka 14 i člana 59 stav 2 tačka 1 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. M., podnesena protiv odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu broj 242/04 od 30. juna 2004. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Trebinja, podnio je 20. oktobra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) broj 242/04 od 30. juna 2004. godine

2. Visoki predstavnik donio je, 30. juna 2004. godine, odluku kojom je apelant smijenjen sa funkcije člana Glavnog odbora Srpske demokratske stranke (u daljnjem tekstu: SDS) i načelnika opštine Trebinje i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija, zbog čega mu prestaju sva prava na nadoknade, odnosno privilegije ili status koji proizilazi iz tih funkcija. Istom odlukom apelantu je zabranjeno da obavlja svaku službenu, izbornu ili imenovanu javnu funkciju, kao i da se kandiduje na izborima i obavlja funkcije u političkim strankama, ukoliko ili sve dotle dok ga Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da ih obavlja ili da se kandiduje. U odluci se navodi da je ovakva mjera protiv apelanta preduzeta zato što je, kao član Opštinskog odbora SDS-a Novi Grad, kriv za propust SDS-a da eliminiše iz političkog ambijenta uslove koji omogućavaju opstanak lica optuženih za ratne zločine.

3. Apelant je, 20. oktobra 2004. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u kojoj navodi da mu je osporavanom odlukom Visokog predstavnika, povrijeđeno pravo iz čl. II/3 e), g), h) i i) Ustava Bosne i Hercegovine i odgovarajuće odredbe Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 13 Evropske konvencije.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od sljedećih slučajeva: (...)

14. apelacija je preuranjena».

5. Ustavni sud podsjeća da, shodno dosadašnjoj jurisprudenciji, ima nadležnost da ocjenjuje akte Visokog predstavnika kada on zamjenjuje domaće organe vlasti (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 9/00 od 3. novembra 2000. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 1/01). Takođe, Ustavni sud ima nadležnost i da ocjenjuje usaglašenost svih akata sa Ustavom Bosne i Hercegovine, bez obzira na donosioca, sve dok je ova ocjena zasnovana na jednoj od nadležnosti navedenih u članu VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 25/00, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 17/00). Takođe, Ustavni sud podsjeća na svoje Rješenje broj U 37/01 od 2. novembra 2001. godine, kojim je odbacio apelaciju smatrajući da odluka Visokog predstavnika ne može da se smatra sudskom presudom kao što se zahtijeva članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud podsjeća da se, shodno članu II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Sem toga, shodno članu II/6 Ustava Bosne i Hercegovine, svi «[...] sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta [...] primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode [...]» iz čl. II/2 Ustava Bosne i Hercegovine. Nadalje, shodno članu II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, veliki broj drugih međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima se takođe primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Ujedno, navedenim članom propisano je da će uživanje u pravima i slobodama koji su sadržani u ovim međunarodnim sporazumima biti obezbijeđeno «[...] svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kom osnovu [...]». Slijedi da svim licima u Bosni i Hercegovini mora da bude obezbijeđeno da uživaju u pravima i slobodama iz Evropske konvencije i drugih međunarodnih sporazuma bez ikakvih izuzetaka od obaveze da se poštuju ovi standardi.

7. Zbog toga, a imajući u vidu dosadašnju jurisprudenciju, Ustavni sud je zauzeo stav da je, kao institucija koja podržava Ustav Bosne i Hercegovine, nadležan da preispituje sve akte, bez obzira na donosioca, ako je pitanje pokrenuto shodno jednoj od nadležnosti Ustavnog suda shodno članu VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Razmatrajući formalne aspekte osporene i sličnih odluka Visokog predstavnika, kao i posljedice koje iz njih proističu za lica na koja se odnose, Ustavni sud je mišljenja da takve odluke ozbiljno otvaraju pitanja postojanja kršenja pojedinih prava i osnovnih sloboda iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Između ostalog, Ustavni sud primjećuje da onemogućavanje da se ospori predmetna odluka Visokog predstavnika ostavlja takva lica bez ikakve zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takav pristup takođe ostavlja pojedinca bez ikakvog djelotvornog pravnog lijeka, čime se dovodi u pitanje postojanje prava iz člana 13 Evropske konvencije. Zbog toga, otvara se pitanje i da li špostoje kršenja prava o zabrani diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine.

9. U konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da osporena odluka Visokog predstavnika, kao pojedinačni pravni akt, ne sadržava pouku o pravnom lijeku. Međutim, s druge strane postoji obaveza svih državnih organa u Bosni i Hercegovini, da primjenom prava i principa iz Evropske konvencije, preispituje sve akte koji mogu da dovedu do kršenja prava i obezbijede zaštitu za eventualne povrede.

10. U konkretnom slučaju, evidentno je da je apelant podnio apelaciju protiv odluke Visokog predstavnika kojom je apelant smijenjen sa funkcije člana Glavnog odbora SDS-a i načelnika opštine Trebinje i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija koje je obavljao do 30. juna 2004. godine, zbog čega mu prestaju sva prava na nadoknade, odnosno privilegije ili status koji proizilazi iz tih funkcija, te mu se zabranjuje da obavljanja svaku službenu, izbornu ili imenovanu javnu funkciju, kao i da se kandiduje na izborima i obavlja funkcije u političkim strankama. Međutim, apelant nije pokušao da ospori odluku Visokog predstavnika pred nadležnim sudovima, koji shodno Ustavu Bosne i Hercegovine, moraju direktno da primjenjuju Evropsku konvenciju i da pruže zaštitu garantovanih prava i sloboda, nego se direktno obratio Ustavnom sudu.

11. Shodno odredbama člana 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, apelacija može da se podnese samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

12. Shodno odredbama člana 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-924/04 (M.M.) | Sudska praksa | Aktio