Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-820/04 (Z.T.)

Odluka donesena 30. 11. 2004.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-820/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 11. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Valerija Galić na sjednici održanoj 30. novembra 2004. godine, u predmetu broj AP 820/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z. T., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-92/04 od 6. maja 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj K-

52/03 od 30. decembra 2003. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj KV-87/04 od 20. augusta 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Z. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, trenutno u Kazneno-popravnom zavodu u Zenici, podnio je, 23. septembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-92/04 od 6. maja 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-52/03 od 30. decembra 2003. godine i rješenja Kantonalnog suda broj KV-87/04 od 20. augusta 2004. godine. Kako uz apelaciju nisu bile dostavljene pobijane odluke, u smislu člana 18. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je, 28. septembra 2004. godine, zatražio od apelanta da, u smislu člana 19. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, otkloni nedostatke i dostavi pobijane odluke. Apelant je pobijane odluke i dopunu apelacije dostavio 13. oktobra 2004. godine.

2. Apelant je presudom Kantonalnog suda, broj K-52/03 od 30. decembra 2003. godine, oglašen krivim i osuđen za krivično djelo ubistva iz člana 171. stav 1. Krivičnog zakona Federacije BiH. Presudom Vrhovnog suda, broj Kž-92/04 od 6. maja 2004. godine, žalba apelanta je odbijena, a žalba tužioca je uvažena, pa je apelant osuđen na kaznu strožiju od one izrečene prvostepenom presudom. Nakon toga, apelant je Kantonalnom sudu podnio zahtjev za ponavljanje postupka, koji je rješenjem, broj KV-87/04 od 20. augusta 2004. godine, odbačen.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

4. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluku Ustavnog suda, U- 12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

5. Iz prakse organa Evropske konvencije slijedi da zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G . v. the Federal Republic of Germany, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 35). Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Ovakav stav Ustavni je sud zauzeo i u svojoj odluci o dopustivosti broj AP-49/03 od 17. marta 2004. godine.

6. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju konačnu odluku predstavlja presuda Vrhovnog suda, broj Kž-92/04 od 6. maja 2004. godine, s obzirom da ta odluka predstavlja posljednje odlučenje kojim je meritorno riješeno o apelantovoj žalbi na prvostepenu presudu. Ovu presudu apelant je primio 14. maja 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. septembra 2004. godine, dakle nakon proteka roka od 60 dana za podnošenje apelacije, kako je predviđeno članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.

7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-820/04 (Z.T.) | Sudska praksa | Aktio