Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-915/04 (O.P.)
Odluka donesena 30. 11. 2004.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-915/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 11. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 30. novembra 2004. godine, u predmetu broj AP 915/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2.tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija O. P., podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Zavidovićima, broj P-194/04 od 17. septembra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. O. P. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zavidovića, podnio je, 20. oktobra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-194/04 od 17. septembra 2004. godine.
2. Apelant je, 27. maja 2004. godine, podnio tužbu Općinskom sudu protiv IP»Krivaja» Zavidovići radi naknade štete. Općinski sud je rješenjem, broj P-194/04 od 29. jula 2004. godine, naložio apelantu da izvrši ispravku tužbe u roku od osam dana od dana prijema rješenja.
3. Apelant je propustio da u ostavljenom roku uredi tužbu, pa je Općinski sud donio osporeno rješenje, broj P-194/04 od 17. septembra 2004. godine, kojim se utvrđuje da se tužba apelanta smatra povučena. Apelantu je imao mogućnost da protiv ovog rješenja izjavi žalbu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
4. Apelant je osporeno rješenje primio 29. septembra 2004. godine, a u zakonskom roku nije izjavio žalbu, tako da je rješenje postalo pravosnažno 15. oktobra 2004. godine.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju, apelant je propustio da iskoristi redovni pravni lijek, odnosno da uloži žalbu protiv osporenog rješenja. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić