Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-905/04 (S.Š.)
Odluka donesena 30. 11. 2004.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-905/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 11. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 30. novembra 2004. godine, u predmetu broj AP 905/04, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3, člana 16 stav 2 tačka 14 i člana 59 stav 2 tačka 1 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. Š., podnesena protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu broj 227/04 od 30. juna 2004. godine («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 63/04), jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. S. Š. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Trebinja, podnio je 15. oktobra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) broj 227/04 od 30. juna 2004. godine.
2. Visoki predstavnik donio je, 30. juna 2004. godine, Odluku kojom je apelanta smijenio sa funkcije potpredsjednika Srpske demokratske stranke (u daljnjem tekstu: SDS) i direktora Hidroelektrane na Trebišnjici i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija koje je do tada obavljao. Istom odlukom apelantu je zabranjeno da obavlja svaku službenu, izbornu te imenovanu javnu funkciju, kao i da se kandiduje na izborima i obavlja funkcije u političkim strankama, ukoliko ili sve dotle dok ga Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da ih obavlja ili da se kandiduje.
3. U ovoj odluci se navodi da je ovakva mjera preduzeta protiv apelanta zato što je jedan od vodećih članova SDS-a, koji zauzima odgovoran položaj u stranci, a na osnovu pouzdane informacije i vjerovanja, djelimično ili u potpunosti je kriv za propust SDS-a da iz političkog ambijenta eliminiše uslove koji doprinose omogućavanju opstanka na slobodi lica optuženih shodno članu 19 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Ovakvi apelantovi propusti, kako se dalje navodi u osporavanoj odluci, štetni su po stabilnost i zakonitost jer opstruišu proces sprovođenja mira.
4. Apelant u svojoj apelaciji navodi da su osporavanom odlukom Visokog predstavnika povrijeđene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6 i 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15 stav 3 i člana 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od sljedećih slučajeva: (...)
14. apelacija je preuranjena».
6. Ustavni sud podsjeća da, shodno dosadašnjoj jurisprudenciji, ima nadležnost da ocjenjuje akte Visokog predstavnika kada on zamjenjuje domaće organe vlasti (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 9/00 od 3. novembra 2000. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 1/01). Takođe, Ustavni sud ima nadležnost i da ocjenjuje usaglašenost svih akata sa Ustavom Bosne i Hercegovine, bez obzira na donosioca, sve dok je ova ocjena zasnovana na jednoj od nadležnosti navedenih u članu VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 25/00, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 17/00). Takođe, Ustavni sud podsjeća na svoje Rješenje broj U 37/01 od 2. novembra 2001. godine, kojim je odbacio apelaciju smatrajući da Odluka Visokog predstavnika ne može da se smatra sudskom presudom kao što se zahtijeva članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud konstatuje da se, shodno članu II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Pored toga, shodno članu II/6 Ustava Bosne i Hercegovine, svi»(...)sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti, ili koji djeluju unutar entiteta(...)» primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode(...)» iz člana II/2 Ustava Bosne i Hercegovine. Nadalje, shodno članu II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, određeni međunarodni sporazumi o ljudskim pravima se takođe primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ujedno navedenim članom propisano je da «sva lica u Bosni i Hercegovini će biti slobodna od diskriminacije po bilo kom osnovu(...).» Slijedi da svim licima u Bosni i Hercegovini mora da bude obezbijeđeno da uživaju ljudska prava i osnovne slobode predviđene Ustavom i Evropskom konvencijom, bez ikakvih izuzetaka od obaveze da poštuju ove standarde.
8. Zbog toga, a imajući u vidu dosadašnju jurisprudenciju, Ustavni sud je zauzeo stav da je, kao institucija koja podržava Ustav Bosne i Hercegovine, nadležan da preispituje sve akte, bez obzira na donosioca, ako je pitanje pokrenuto shodno jednoj od nadležnosti Ustavnog suda, u skladu s članom VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine.
9. Razmatrajući formalne aspekte osporene i sličnih odluka Visokog predstavnika, kao i posljedice koje iz njih proističu za lica na koje se odnose, Ustavni sud je mišljenja da takve odluke ozbiljno otvaraju pitanja postojanja kršenja pojedinih prava i osnovnih sloboda iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Između ostalog, Ustavni sud primjećuje da onemogućavanje osporavanja predmetnih odluka Visokog predstavnika ostavlja takva lica bez ikakve zaštite njihovih prava i osnovnih sloboda. Takav pristup takođe ostavlja pojedinca bez ikakvog pravnog lijeka, čime se dovodi u pitanje poštovanje člana 13 Evropske konvencije. Zbog toga, otvara se pitanje i da li postoje kršenja prava o zabrani diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine.
10. U konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da osporena Odluka Visokog predstavnika, kao pojedinačan pravni akt, ne sadrži odgovarajući činjenični ni pravni osnov, niti pouku o pravnom lijeku. Međutim, s druge strane postoji obaveza svih državnih organa u Bosni i Hercegovini da, primjenom prava i principa iz Evropske konvencije, preispituju sve akte koji mogu da dovedu do kršenja pojedinačnih prava i obezbijede njihovu zaštitu od eventualnih povreda.
11. U konkretnom slučaju, apelant je podnio apelaciju protiv Odluke Visokog predstavnika kojom je smijenjen sa funkcije potpredsjednika SDS-a i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija, zbog čega mu prestaju sva prava na nadoknade i status koji proizilazi iz tih funkcija, te mu se uskraćuje mogućnost da se kandiduje na izborima i obavlja funkcije u političkim strankama. Međutim, apelant nije pokušao da ospori odluku Visokog predstavnika pred nadležnim sudovima, koji shodno Ustavu Bosne i Hercegovine moraju izravno da primjenjuju Evropsku konvenciju i da pružaju zaštitu garantovanih prava i sloboda, nego se direktno obratio Ustavnom sudu.
12. Shodno odredbama člana 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, apelacija može da se podnese samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
13. Imajući u vidu odredbe člana 16 stav 2 tačka 14 Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić