Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-847/04 (E.B.)

Odluka donesena 27. 10. 2004.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-847/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 27. oktobra 2004. godine, u predmetu broj AP-

847/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. B., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-

160/02 od 6. maja 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Pž-39/01 od 26. novembra 2001. godine i presude Općinskog suda u Varešu, broj Mals-17/00 od 20. novembra 2000. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. E. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Vareša, podnio je, 6. oktobra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-160/02 od 6. maja 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-39/01 od 26. novembra 2001. godine i presude Općinskog suda u Varešu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Mals-17/00 od 20. novembra 2000. godine.

2. Općinski sud je presudom, broj Mals-17/00 od 20. novembra 2000. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Pž-39/01 od 26. novembra 2001. godine, obavezao apelanta kao tuženog na isplatu duga tužitelju.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-160/02 od 6. maja 2004. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Pž-39/01 od 26. novembra 2001. godine.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

6. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

7. Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

8. Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

9. U konkretnom slučaju konačna odluka je presuda Kantonalnog suda, broj Pž-39/01 od 26. novembra 2001. godine, kojom je odlučeno o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude. Apelant je presudu Kantonalnog suda, broj Pž-39/01 od 26. novembra 2001. godine, primio svakako prije 6. maja 2004. godine, kada je Vrhovni sud donio odluku o reviziji izjavljenoj protiv te presude. Kako je apelacija podnesena 6. oktobra 2004. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-847/04 (E.B.) | Sudska praksa | Aktio