Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-841/04 (H.B.)
Odluka donesena 09. 12. 2004.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-841/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 12. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, U Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. decembra 2004. godine, u predmetu broj AP -841/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. B., podnesena protiv rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Travnik, br. 04-03/4-2/34-4- 1876-1/02 od 13. januara 2003. godine, 04-03/4-2/34-4-1876/02 od 23. decembra 2002.godine, rješenja Vlade Kantona Središnja Bosna broj 01/34-14c/02 od 17. januara 2003. godine, zaključka drugostepene disciplinske komisije Kantona Središnja Bosna broj 01/34-14c/02 od 26. novembra 2002. godine i rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Travnik 04-01/4-2/34-3-1641-2/02 od 12.
novembra 2002. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. H. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kiseljaka, koga zastupa Zlatko Sirčo, advokat iz Visokog, podnio je, 24. septembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je, 15. novembra 2004. godine, precizirao podnesenu apelaciju.
2. Rješenjem Ministarsva unutrašnjih poslova Travnik, broj 04-01/4-2/34-3-1641-2/02 od 12. novembra 2002. godine, apelant je privremeno udaljen sa obavljanja poslova i zadataka na radnom mjestu do okončanja postupka oduzimanja privremenog ovlaštenja za obavljanje policijskih poslova u skladu sa smjernicama IPTF-a o «Oduzimanju privremenog ovlaštenja i diskvalifikacije osoblja agencija za sprovođenje zakona u BiH». Zaključkom drugostepene disciplinske komisije Kantona Središnja Bosna, broj 01/34-14c/02 od 26. novembra 2002. godine, odbačen je prigovor apelanta izjavljen protiv navedenog rješenja. Rješenjem Vlade Kantona Središnja Bosna, broj 01/34-14c/02 od 17. januara 2003.godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv navedenog zaključka drugostepene disciplinske komisije.
3. Rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Travnik, broj 04-03/4-2/34-4-1876/02 od 23. decembra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem istog organa, broj 04-03/4-2/34-4-1876- 1/02 od 13. januara 2003. godine, apelantu kao službeniku Policijske uprave Kiseljak, prestao je radni odnos iz razloga što mu je od strane komesara IPTF-a oduzeto privremeno ovlaštenje za obavljanje policijskih dužnosti.
4. Apelant je u apelaciji naveo da je pobijanim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, koje je zaštićeno čl. II/2. i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da nije bilo pravnog osnova za prestanak radnog odnosa po sili zakona i prestanak prava na rad u bilo kojoj agenciji za provođenje zakona u Bosni i Hercegovini.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
7. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
8. Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu, a da prethodno nije pokretao postupak pred nadležnim sudom protiv pobijanih rješenja, iako je u drugostepenom rješenju o prestanku radnog odnosa, navedena pravna pouka prema kojoj zaštitu prava može ostvarivati kod nadležnog suda u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.
11. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
12. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić