Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-843/04 (D.L.)
Odluka donesena 27. 10. 2004.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-843/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 10. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 27. oktobra 2004. godine, u predmetu broj AP- 843/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. L. iz Maglaja, podnesena protiv zaključka Općine Maglaj-Služba za urbanizam, obnovu, stambene i komunalne poslove broj 03/IV-372-Sl./00 od 31.
avgusta 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. D. L., (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Maglaja, koju zastupa T. L. iz Maglaja, podnijela je 1. oktobra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Općine Maglaj-Služba za urbanizam, obnovu, stambene i komunalne poslove (u daljnjem tekstu: Služba za urbanizam) broj 03/IV-372-Sl./00 od 31. avgusta 2004. godine. Apelantica je tražila donošenje privremene mjere kojom će Ustavni sud naložiti izvršenje rješenja Službe za urbanizam broj 03/IV-372-Sl./00 od 29. juna 2004. godine.
2. Apelantica je nositeljica stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Maglaju u Prvoj ulici M-8 stan broj 11. Služba za urbanizam je donijela rješenje broj 03/IV-372-Sl./00 od 29. juna 2004. godine, kojim se nalaže privremenom korisniku A.Č. i članovima njegovog porodičnog domaćinstva, da navedeni stan oslobodi od lica i svojih stvari. Nakon toga, Služba za urbanizam je donijela zaključak broj 03/IV-372-Sl./00 od 31. avgusta 2004. godine kojim se obustavlja izvršenje rješenja od 29. juna 2004. godine. Razlog donošenju takvog zaključka bio je što je A.Č. zaključio ugovor o otkupu predmetnog stana, te se nakon otkupa on i E.Č. upisao kao suvlasnik istog u Knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Maglaju, usljed čega treba prekinuti izvršenje navedenog rješenja dok se ne okonča postupak kod nadležnog Suda. U pouci o pravnom lijeku, u zaključku broj 03/IV-372-Sl./00 od 31. avgusta 2004. godine, navedeno je da je protiv istog dozvoljena žalba Ministarstvu za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okolice Zenica, u roku od 15 dana od dana prijema.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
4. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijati samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
5. U konkretnom slučaju apelantica nije eksplicitno naznačila da apelaciju podnosi protiv zaključka Službe za urbanizam broj 03/IV-372-Sl./00 od 31. avgusta 2004. godine, međutim iz navoda apelacije i stanja u spisu može se zaključiti da apelantica apelacijom pobija upravo navedeni zaključak Službe za urbanizam. Ustavni sud naglašava, da apelantica nije podnijela žalbu na predmetni zaključak Službe za urbanizam broj 03/IV-372-Sl./00 od 31. avgusta 2004. godine, na šta je imala pravo prema članu 220. stav 1. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 2/98 i 48/99). Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda žalba se smatra efektivnim pravnim lijekom, i ista se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
6. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za izdavanje privremene mjere.
8. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić