Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-487/04 (D.S.)

Odluka donesena 18. 05. 2005.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Javni interes
  • Šta se smatra imovinom
  • Proporcionalnost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-487/04

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 05. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 487/04, rješavajući apelaciju D. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 18. maja 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija D. S., podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-2128/03 od 8. marta 2004. godine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. D. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Višegrada podnio je, 27. maja 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-2128/03 od 8. marta 2004. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika u postupku, Pravobranilaštva federalnog ministarstva odbrane, zatraženo je, 2. i 14. marta 2005. godine, da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud dostavio je odgovor na apelaciju 15. marta 2005. godine, a Pravobranilaštvo federalnog ministarstva odbrane nije dostavilo odgovor u ostavljenom roku.

4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je, 13. aprila 2005. godine, dostavljen apelantu.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

6. Presudom Općinskog suda u Zenici broj P-46/03 od 24. septembra 2003. godine, obavezana je tužena Federacija BiH da apelantu isplati na ime materijalne štete, za izuzet i nevraćen traktor i traktorsku prikolicu, iznos od 6.700,00 KM sa zateznom kamatom od dana presuđivanja do konačne isplate, kao i troškove parničnog postupka.

7. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-2128/03 od 8. marta 2004. godine žalba tužene je uvažena, prvostepena presuda preinačena i odbijen apelantov tužbeni zahtjev. U obrazloženju ove presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je tužena u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude istakla prigovor zastare apelantovih potraživanja, koji je prihvaćen, zbog čega je odlučeno kao u njenoj izreci.

IV. Relevantni propisi

8. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list RBiH», br. 2/92, 13/93 i 13/94, te «Službene novine Federacije BiH», broj 29/03 - u daljnjem tekstu: ZOO), u relevantnom dijelu, glasi:

Član 360.

(1) Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze.

(2) Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze.

(3) Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao.

Član 361.

(1) Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. [...].

Član 362.

Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

Član 376.

(1)Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo.

(2)U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. [...]»

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant u apelaciji navodi, između ostalog, da su mu u toku 1992. godine vlasti u Brezi, za potrebe odbrane, oduzele traktor i traktorsku prikolicu, na kojima je imao pravo vlasništva. Kako poslije nekoliko pokušaja nije uspio vratiti u posjed navedenu imovinu, apelant je podnio tužbu nadležnom sudu. Smatra da je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud ističe da je apelant podnio tužbu za naknadu štete nakon devet godina i osam dana od dana kada je šteta nastala. Pošto je tužba podnesena nakon proteka roka zastarjelosti iz člana 376. st. 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima, a tužena je u žalbi istakla prigovor zastare, drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio apelantov tužbeni zahtjev.

11. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud smatra da osporenom presudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

14. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-2128/03 od 8. marta 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 26. aprila 2004. godine, a apelacija je podnesena 27. maja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju.

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

k) Pravo na imovinu».

18. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

“Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.”

19. Prilikom razmatranja je li došlo do povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prvo se mora utvrditi je li apelant titular prava koja potpadaju pod član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

20. Riječ “imovina” uključuje širok obim imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, broj 33/01). Nadalje, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, “posjed” koji se štiti može biti samo “postojeći posjed” (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A br. 70, tačka 48) ili barem imovina za koju apelant ima “opravdano očekivanje” da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995. godine, serija A, br. 332, tačka 31). Ustavni sud u konkretnom slučaju smatra da naknada štete na ime toga što apelantu nisu vraćeni traktor i traktorska prikolica koji su bili njegovo vlasništvo, za koju apelant ima opravdano očekivanje, predstavlja «imovinu» u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

21. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj rečenici prvog stava, je opće prirode i izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, određuje da se lišavanje imovine može desiti pod određenim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva istog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa opštim interesom. Sva tri navedena pravila nisu nepovezana i u međusobnoj kontradikciji, a drugo i treće pravilo odnose se na određene slučajeve miješanja države u pravo na mirno uživanje imovine (vidi Evropski sud za ljudska prava, Holy Monasteries protiv Grčke, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 301-A, strana 29, stav 51, Odluka Ustavnog suda broj U 32/03 od 15. juna 2004. godine, objavljena u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, broj 40/04).

22. Ustavni sud smatra da osporena presuda Kantonalnog suda, kojom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete, nesumnjivo predstavlja miješanje u njegovu imovinu i lišavanje prava na njeno mirno uživanje. S obzirom na tu činjenicu, Ustavni sud nalazi da je primjenjivo drugo pravilo iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koje regulira uvjete pod kojima se pojedinac može lišiti imovine.

23. Ustavni sud mora, kao sljedeće, ispitati je li konačno lišavanje apelanta imovine od navedenog suda bilo opravdano. To može biti slučaj samo ako je lišavanje (a) predviđeno zakonom, (b) u javnom interesu i (c) u skladu sa principom proporcionalnosti.

24. Kantonalni sud je, na činjenično stanje koje je utvrdio prvostepeni sud, primijenio odredbu člana 376. st. 1. i 2. ZOO-a. U suštini, Kantonalni sud smatra, kako je i navedeno u obrazloženju osporene presude, da je apelantovo potraživanje naknade štete zastarjelo, s obzirom da je apelant tužbu podnio nakon više od devet godina od dana nastanka štetnog događaja. Dakle, lišavanje apelanta njegove imovine je predviđeno zakonom.

25. U pogledu pitanja je li miješanje u apelantovu imovinu učinjeno u javnom interesu i u skladu sa principom proporcionalnosti, potrebno je, prije svega, naglasiti da u pojedinim slučajevima postoji opravdano ograničenje ostvarivanja građanskih prava, koji su potrebni da bi pravni sistem pravilno funkcionirao. Koja će se ograničenja nametnuti u ovom cilju zavisi od konkretnog pravnog sistema države, uzimajući u obzir, između ostalog, mogućnosti i potrebe zajednice i pojedinaca (vidi Evropski sud za ljudska prava, Belgijski jezični slučaj, presuda od 9. februara 1967, serija A, broj 6, stav 5).

26. U okviru navedenih ograničenja u pogledu ostvarivanja građanskih prava spada i mogućnost prigovora zastare tužbenih zahtjeva (vidi aplikaciju bivšoj Evropskoj komisiji za ljudska prava broj 13674/88, od 14. aprila 1989, u predmetu Cyril Albert Warner protiv Ujedinjenog Kraljevstva). Ovo ograničenje je potrebno da bi se osigurao princip pravne sigurnosti. Naime, država ima interes da se zadrže pravni odnosi koji su trajali određen vremenski period. Osim toga, institut zastare treba pozitivno utjecati protiv nemarnosti u ostvarivanju prava. Pri konkretnom reguliranju ovog pitanja, a prije svega određivanja roka zastare, zakonodavac uživa određenu slobodu procjene (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ashingdane protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 28. maja 1985, serija A, broj 93, stav 57). Međutim, zakonodavac ne smije ovo pitanje tako regulirati da suštinski onemogući ili neopravdano oteža ostvarivanje ovih prava.

27. Primjenjujući istaknuta pravna načela iz jurisprudencije Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji efikasan pravni sistem ostvarivanja apelantovih građanskih prava. Država je odredila odgovorne subjekte i način ostvarivanja prava sudskom zaštitom. Ipak, u pravnom sistemu postoje određena zakonska ograničenja u ostvarivanju ovih prava, prije svega, u pogledu određivanja vremenskih okvira za realizaciju potraživanja naknade za pričinjenu materijalnu štetu, kao u konkretnom slučaju. Navedena ograničenja su u ovoj i sličnim situacijama potrebna radi pravne sigurnosti i ispravnog funkcioniranja pravnog sistema. Ova ograničenja su opravdana i proporcionalna cilju koji se želi postići (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 384/03 od 21. januara 2004. godine, objavljena u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, broj 13/04).

28. Stoga, Ustavni sud zaključuje da osporenom presudom Kantonalnog suda u konkretnom slučaju, nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

29. Ne postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u slučaju kada redovni sudovi, pravilnom primjenom relevantnih odredbi materijalnog prava, odbiju apelantov zahtjev zbog zastare njegovog potraživanja.

30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-487/04 (D.S.) | Sudska praksa | Aktio